Magazin 27.12.2017.

Umjetnost koče letargija, izostanak podrške i prostora

ČITANJE: 4 minute

 Situacija u oblasti kulture u Republici Srpskoj, prema mišljenju umjetnika, nikada nije bila na zavidnom nivou, ali posebne poteškoće u funkcionisanju u ovom sektoru imaju nezavisni kulturni stvaraoci.

Kakvo je stanje u ovoj oblasti možda najbolje govori podatak da je Društveno-kulturni centar (DKC) “Incel”, u kojem je svoje programe prezentovalo Udruženje nezavisnih stvaralaca i aktivista “Geto”, blokiran već godinu dana.

“Više nismo u mogućnosti da koristimo svoje prostorije zbog sudskog procesa. Centar je nastao iz potrebe da se obezbijedi prostor za stvaranje i predstavljanje umjetnika, ali i kao mjesto na kojem možete vidjeti i čuti nešto drugačiji pristup umjetnosti”, kazala je Vesna Malešević, jedan od organizatora u Udruženju “Geto” i DKC “Incel”.

Podsjetila je da je ovo udruženje počelo da djeluje 1999. godine jer se nije moglo više čekati na prostor, na finansije, na program koji tamo neko planira.

“Finansiramo se najviše iz stranih fondova jer poziva na nivou lokalne zajednice i entitetskih institucija i nema baš nešto pretjerano. Ove godine smo uspjeli da dobijemo od grada podršku za organizaciju ‘Banjaluka art festivala’, što je za nas bilo iznenađenje s obzirom na to da smo posljednji put finansijsku pomoć od grada imali 2006. godine”, rekla je Maleševićeva.

Smatra da je kulturna politika grada potrebna iz više razloga, a jedan od njih je kriterijum dodjele sredstava, ali i pozivi za finansiranje koji bi pokrili više različitih segmenata umjetnosti.

Kada su u pitanju nezavisni stvaraoci dodaje da bi, s obzirom na to da imamo Akademiju umjetnosti, broj mogao biti znatno veći.

“Letargija i uljuljkanost prate većinu, rijetki su oni koji se odvaže djelovati bez obzira na nemanje sredstava, prostora i podrške”, kazala je ona.

Posljednje dvije godine jedan stan u Banjaluci pruža mogućnost umjetnicima iz Republike Srpske, ali i regiona da se predstave, a sve djeluje pod okriljem Udruženja građana “Prostor”.

Ena Mitrovski, u ime “Prostora”, navodi da su i oni dosad prošli na nekoliko poziva za projekte, i to su uglavnom bili strani donatori, što je njihov osnovni izvor prihoda.

“Administracija je uvijek najzahtjevnija u projektima, tako da se sav fokus u pripremi svede na puko ispunjavanje formulara. Mi smo organizovali preko 40 događaja u toku ove dvije godine i idemo dalje. Svjesni smo da svi događaji nisu imali istu težinu, ali za sve to se valjalo svojski potruditi. Nadamo se da ćemo uskoro dobiti i podršku grada Banjaluka i nastaviti dalje s radom”, navela je ona.

Prema njenom mišljenju, dosad kulturna politika skoro da nije postojala, a ni kriterijum kvaliteta.

“Naravno da je to neophodno ne samo za nezavisnu kuturnu scenu, nego kulturu samu po sebi, u suprotnom je nema”, kazala je Mitrovska i dodala da se nada da će se stvari malo promijeniti s obzirom na to da je Banjaluka u procesu aplikacije za evropsku prijestonicu kulture 2024.

Istakla je da postoji određen broj umjetnika koji zaista rade, ali da ih u radu ometaju nedostatak prostora i finansije, te iz tog razloga nisu u mogućnosti da rade na većoj vidljivosti i samopromociji.

DJ i producent iz Banjaluke Filip Alvir navodi da u ovoj državi ne postoji sistem vrednovanja osnovnih životnih i ljudskih načela, pa je u tom smislu teško pričati o kulturi i energiji koju mladi ljudi troše da se izraze i kažu nešto što riječima ne mogu.

“Smatram da je neophodno obezbijediti prostore gdje mladi mogu da slušaju muziku i razmjenjuju iskustva i utiske, prostore gdje mogu, bez da im na tri strane rodbina diže kredite, da vide instrument, ploču, gramofon, pogledaju dokumentarac, poslušaju tematsko predavanje. Mladi nemaju dom mladih, mjesnu zajednicu, lokalnu prostoriju za svrsishodno druženje i kulturno uzdizanje. Sve se svodi na kafane, gdje se uglavnom prepliće previše žanrova i pravaca”, pojasnio je on.

Mišljenja je da lokalna zajednica ne podržava klabing kao kulturološki fenomen. Napominje da, kada je publika u pitanju, nje uvijek ima, ali je tu pitanje koliko je ona iskrena.

“Ja ću uvijek izabrati da puštam muziku pred pedesetak iskrenih ljudi koji su došli tu isključivo zbog moje muzike, umjesto 1.000 koji su tu samo da budu prihvaćeni u društvu ili koji ne znaju da mogu da plešu i da se vole bez mraka, droge, nasumičnih lažnih idola ili delinkventnih uzora”, rekao je Alvir.

(Nezavisne)