Magazin 04.12.2024.

Umjetnost Marije Dilparić: Granice duhovnog i materijalnog predstavljene kroz igru svjetlosti

ČITANJE: 3 minute

“Lepota dobre svetlosti” naziv je izložbe slika i crteža akademske slikarke Marije Dilparić iz Beograda. Izložba će biti otvorena večeras u 19 časova u Kulturnom centru Banski dvor.

Marija Dilparić osnovne studije završila je na Akademiji likovnih umjetnosti u Beogradu, trenutno je student druge godine doktorskih umjetničkih studija na istom fakultetu.

Na izložbi u gradu na Vrbasu predstaviće slike, crteže i jednu prostornu instalaciju.

“U predelima Marije Dilparić prozori unutar sakralnih objekata preoblikuju se u svoju suprotnost i ne pružaju prolaz ka svetu i svetlosti, već izvor sveta i svetla dolazi iz unutrašnjosti zdanja”, zapisala je povodom izložbe Minja Jovičin, istoričarka umjetnosti.

Za portal Banjaluka.net Marija Dilparić govorila je o ciklusu radova “Lepota dobre svetlosti”, promišljanju pojma svjetlosti i uzorima u slikarstvu.

BANJALUKA.NET: Šta obuhvata ciklus crteža i slika “Lepota dobre svetlosti”?

DILPARIĆ: Predstavljena dela promišljaju granicu duhovnog i materijalnog sveta, posebno težnju da se ti bliski i daleki svetovi, u isto vreme, “pomire”. U tom smislu prisustvo materije u radovima koje će publika imati prilike da vidi, jeste posvedočeno snažno, kroz tvorevinu ljudske ruke u vidu sakralnih spomenika, ali i u obrisima telesnosti, živih bića. Uloga tog prisustva prolaznih stvari jeste u njihovom prevazilaženju, preobraženju, ostvarenom kroz glavni uzrok i cilj – svetlost.

BANJALUKA.NET: Svjetlost, jedna jako lijepa riječ, čista, nježna, budi pozitivne asocijacije u čovjeku, da li i za Vas svjetlost predstavlja samo ono dobro u ljudskoj prirodi?

DILPARIĆ: Verujem da ono što je dobro, jeste uvek svetlo, ali usled gubljenja osećaja za dobro, čovek pred “svetlim” može doživeti i strašno suočenje, ranjivost. Kao što je istina sama po sebi dobra, ali za onoga koji “laže” ona to nije. U tom smislu, rekla bih da nije cilj svetlosti, ovde shvaćene u kategoriji duha, da budi “samo lepa osećanja”, već da budi i ono u čoveku, što nije u sladu sa njom, i poziva na promenu, preobražaj. U tome i jeste oduvek bio uzvišeni cilj umetnosti

BANJALUKA.NET: Ko su Vaši uzori u slikarstvu?

DILPARIĆ: Nekako mi je to intimno pitanje. Mogu da se osvrnem na ono što je u većoj meri uticalo na moj način promišljanja slikarstva, a to je na nekom nesvesnom nivou svakako nasleđe nadrealista. Na čelu sa Dorom Mar i Kensuke-om Jamamotom. U mom radu, inspiriše me etika stvaranja Nadežde Petrović, Andreja Tarkovskog, Sebastiao Salgada, Bil Vajole.

BANJALUKA.NET: Osim u Banjaluci, da li će publika u drugim gradovima Srpske ili regiona moći da gleda Vaše radove uskoro?

DILPARIĆ: Za sad mi je u fokusu izložba “Lepota dobre svetlosti”, i kroz nju predstaviću celokupno stvaralaštvo nastalo u poslednje tri godine. Mislim da je nakon svake izložbe prirodno potrebna pauza i neko vreme za osvrt prema minulim radom. Svakako imam sve veću želju da upoznam bolje kulturnu scenu i u gradovima širom regiona, pa i da izlažem kroz nove teme.

PISALA: Marina Majkić Miletić