Upitnost odluke Ustavnog suda BiH od 19. juna 2023. godine

PIŠE: Milan Blagojević

Ima u Pravilima Ustavnog suda BiH više toga što je suprotno Ustavu BiH. Recimo, u tim Pravilima Ustavni sud BiH je sebi dao pravo da kaže, protivno Ustavu BiH, da, navodno, ne postoji ustavni osnov „da se zakonom regulišu postupak i organizacija“ tog suda i da su Pravila tog suda navodno „jedini pravni akt kojim se regulišu ova pitanja u vezi sa Ustavnim sudom Bosne i Hercegovine». Međutim, takvo nešto Ustav BiH nijednom svojom riječju nije propisao kao pravo Ustavnog suda BiH, jer nigdje u tom ustavu nema napisano, niti se to može i posrednim putem zaključiti, da je Parlamentarnoj skupštini BiH zabranjeno da donese zakon o Ustavnom sudu BiH i da tim zakonom uredi njegovu organizaciju i postupak pred njim.

Ili, nijednom svojom odredbom Ustav BiH ne dozvoljava Ustavnom sudu da on može sam da propiše, kao što je učinio svojim Pravilima (član 64. Pravila), da taj sud može «da odredi svaku privremenu mjeru za koju smatra da treba da je donese», što u praksi znači da i zakon obustavi od izvršenja. I da sve bude gore, Ustavni sud BiH je svojim Pravilima (član 64. stav 2), suprotno Ustavu BiH, rekao da privremenu mjeru može izuzetno da odredi i sam predsjednik tog suda. Dakle, samo jedna osoba je time, suprotno Ustavu BiH, dobila poluge kakvih nema nigdje drugdje u svijetu.

E poput ovih primjera, u Pravilima Ustavnog suda BiH se nailazi i na pravilo kojeg nema u Ustavu BiH kada je riječ o ovom sudu. Naime, član 6. Ustava BiH je propisao da većina od ukupnog broja sudija tog suda (njih devet) čini kvorum. Međutim, onda Ustavni sud BiH donese svoja Pravila i u njima, u članu 39, propiše ovo:

«Sjednica Ustavnog suda u plenarnom sazivu kojoj ne prisustvuje najmanje troje sudija koje je izabrao Predstavnički dom Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine i najmanje jedan sudija kog je izabrala Narodna skupština Republike Srpske se odlaže, s tim da će se, u slučaju ponavljanja iste situacije bez opravdanih razloga, naredna sjednica održati».

Dakle, ovakvom odredbom Ustavni sud je održavanje plenarne sjednice (sjednice svih sudija tog suda) uslovio time da joj, kad se u tom sastavu prvi put održava o određenom predmetu, trebaju prisustvovati najmanje troje sudija izabranih iz Federacije BiH i najmanje jedan sudija izabran iz Republike Srpske. Taj uslov mora biti ispunjen šta god da je predmet odlučivanja na plenarnoj sjednici, uključujući i donošenje Pravila Ustavnog suda. Jer, citiranim članom 39. nije propisano da se taj član odnosi samo na predmete u kojima se vrši apstraktna kontrola ustavnosti zakona ili u kojima se odlučuje o apelacijama na presude redovnih sudova. Stoga se, ovako kako je formulisana, odredba člana 39. Pravila Ustavnog suda mora primjenjivati i kada taj sud u plenarnoj sjednici odlučuje o usvajanju svojih Pravila ili o njihovim izmjenama, odnosno dopunama. Ukoliko na toj prvoj sjednici nije bilo potrebnog broja sudija, onako kako je određeno citiranim članom 39. Pravila, ta prva sjednica se mora odložiti. Ali to odlaganje ne može trajati unedogled, već najduže šest mjeseci, kako proizlazi iz člana 42. stav 5. Pravila Ustavnog suda.

Dakle, najdalje u roku od šest mjeseci Ustavni sud BiH mora ponovo zakazati plenarnu sjednicu i onda, ako se opet ponovi situacija da i taj drugi put nema najmanje troje sudija iz Federacije, ili najmanje jedan sudija iz Republike Srpske, tada Ustavni sud može održati plenarnu sjednicu i na njoj donijeti svoju odluku o bilo kom pitanju iz svoje nadležnosti, uključujući i donošenje, odnosno izmjenu sopstvenih Pravila. A na toj sjednici odluka se smatra usvojenom ako je za nju glasala većina od ukupno devet sudija, to jest najmanje pet njih.

Na ovo je valjalo ukazati našoj javnosti zbog onoga što se dogodilo 19. juna ove godine. Naime, tog dana Ustavni sud BiH je održao vanrednu plenarnu sjednicu, na kojoj je usvojio Odluku o izmjeni Pravila tog suda. Kako je saopšteno na portalu tog suda, tom Odlukom Ustavni sud je brisao citirani član 39. svojih Pravila. Međutim, nigdje se u tom saopštenju Ustavnog suda ne kaže da li je toj sjednici prisustvovao najmanje jedan (preostali) sudija iz Republike Srpske. Jer, ako on nije učestvovao toj sjednici, onda nisu bili ispunjeni uslovi za njeno održavanje, a kamoli za donošenje Odluke o izmjeni Pravila i brisanju člana 39. iz njih.

Naime, kada su pristupili održavanju te sjednice 19. juna 2023. godine, i ukoliko ova izmjena (brisanje) člana 39. Pravila Ustavnog suda nije bila predmet neke ranije sjednice tog suda koja je bila otkazana zbog nedostatka kvalifikovanog kvoruma iz člana 39. Pravila, onda je i na dan održavanja sjednice 19. juna ove godine još uvijek važila (bila na snazi) odredba člana 39. Pravila, to jest važilo je imperativno pravilo iz člana 39. Pravila da se sjednica ne može održati ako joj ne prisustvuje najmanje jedan sudija iz Republike Srpske, pa je u tom slučaju sjednica morala biti odložena, bez mogućnosti donošenja Odluke o brisanju člana 39. Pravila Ustavnog suda.

Nažalost, Ustavni sud BiH ništa o svemu ovome nije rekao u svom saopštenju od 19. juna 2023. godine, pa je javnost ostala uskraćena za ove važne informacije. A one su i te kako važne, jer, ponavljam i time završavam ovaj tekst, ako plenarnoj sjednici Ustavnog suda BiH od 19.6.2023. godine nije prisustvovao najmanje jedan sudija iz Republike Srpske i ako pitanje brisanja člana 39. Pravila Ustavnog suda nije bilo predmet neke prije toga zakazane plenarne sjednice, onda je pravno nevaljana Odluka tog suda od 19.6.2023. godine o brisanju člana 39. Pravila Ustavnog suda. Osim što bi bila pravno nevaljana, u tom slučaju takva Odluka bila bi i dokaz da Ustavni sud BiH ne poštuje ne samo slovo Ustava BiH nego ni sopstvena Pravila.

(Banjaluka.net)