USPJEH Festival u Herceg Novom zatvara dramatizacija Banjalučanke Vide Davidović

Mlada Banjalučanka Vida Davidović radila je dramatizaciju scenskog spektakla „San ljetnje noći“, kompozitora Feliksa Mendelsona, kojim se 24. avgusta zatvara ovogodišnji međunarodni Operosa Montenegro Opera Festival, na Kanli Kuli u Herceg Novom.

Davidovićeva je student Fakulteta dramskih umjetnosti u Beogradu.

Presrećna je zbog uspjeha i prilike koju je dobila.

– Mnogo mi znači to što se publici predstavljam na ovom festivalu! “Montenegro operesa festival” veoma je značajan festival koji promoviše operu i mlade talente i bilo mi je veliko zadovoljstvo da radim za njih. Tekst koji sam radila može da se smatra poluautorskim, pa sam još i zadovoljnija. U principu, to je moj tekst koji je nastao iz Šekspirovog “Sna ljetne noći”. Ta prilika da pišem oslanjajući se na Šekspira mi mnogo znači, pogotovo što sam mlad pisac koji još uvijek studira i još uvijek se formira. I sama pomisao da ste kao jedan od prvih svojih autorskih projekata dobili zadatak da radite Šekspira pojačava i strah i odgovornost da li ćete da odgovorite zadatku – priča mlada unjetnica.

– Posebno iskustvo bilo je pisati u stihu tako da zadovoljite i zahtjeve kompozitora i reditelja i solista i cijelog tima koji je bio uključen u rad na ovom projektu. Kada sam krenula da pišem stih koji je morao biti u Šekspirovom stilu (ne doslovno blankvers, već, približno tome, deseterac) i spisateljskom ritmu išlo je mnogo lakše nego što sam očekivala. Šekspir je, zapravo, uvijek aktuelan. Lijepo je kada mlad čovjek dobije priliku i povjerenje da pokaže da može da odgovori takvom izazovu. Posebno lijepo je to što na ovaj način dobijate priliku da širokoj publici približite Šekspirovo djelo kroz kompoziciju Feliksa Mendelsona. I sve to savršeno mi je leglo, jer mnogo volim Šekspira, Mendelsona i operu generalno – dodaje ona.

Kaže da je „vatreno krštenje“ imala je u maju u Zvezdara teatru, gdje je kao dramaturg radila u okviru Festivala internacionalnog studentskog teatra dramatizaciju predstave „So na rane“, kojom je Festival otvoren i kojom se predstavio Fakultet kao organizator.

Priznala je da tada je tada imala veću tremu kako će sve proći nego sada, iako je ovo veliki izlazak na javnu scenu i u smislu samog događaja i u smislu toga da treba danapravite tekst za nešto što se najavljuje kao završni spektakl festivala.

Ima samo 21 godinu i na FDU u Beogradu je upravo završila drugu godinu studija. Revnosno je ispunjavala svoje fakultetske obaveze i ova prilika na Operosi je došla nakon ispitnog rada iz pozorišne dramaturgije koji se dopao njenom profesoru Stevanu Koprivici. Poslije tog ispita prof. Koprivica ju je preporučio Operosi i oni su je pozvali da radi komad.

– Teško je i nekako neukusno govoriti na taj način o sebi, ali mogu da kažem barem toliko da se oko svega što radim u životu mnogo trudim. I da, naravno, mnogo volim da pišem – dodaje skromna Vida.

Koliko je teško doći iz Banjaluke i boriti se za svoje mjesto u Beogradu kaže da nije imala poseban osjećaj. Naglašava da je uvijek teže kad si u gradu u kom nisi odrastao, sa malčice drugačijim tempom, senzibilitetom, pa možda čak i mentalitetom, ali ono što je njoj veoma važno jeste činjenica da može da govori i piše maternjim jezikom.

Kulturnu scenu u Banjaluci prati koliko god može. Za tu scenu vezuju je jake emocije, jer je kao dijete pohađala škole glume u Dječijem pozorištu i Jazavcu. Odrastala je uz predstave Dječijeg i Narodnog pozorišta i živjela za dane Teatar festa.

Voljela bih, da dobije priliku da radi u Banjaluci i o Banjaluci.

– Ipak je to moj grad, i ovdje ljude, njihove slabosti, prednosti i navike najbolje poznajem – ističe ona.

Vida ističe da voli ono što studira, da je to njen život i životni izbor. Zna da je na samom startu postigla mnogo uspjeha ali je i svjesna da na sebi mora da radi još mnogo.

– Odškrinuta vrata “ka uspjehu” ne znače da je uspjeh postignut. Sve to je tek početak. I pitanje je da li ćemo ikada biti zadovoljni ostvarenim. Talenat ne vrijedi ako se na njemu konstatno ne radi, jer to nije nešto što je samoniklo i što ne treba da se zalijeva. Pitanje je da li talenat uopšte postoji ili iza njega stoji samo mnogo pisanja, čitanja i ljubavi prema tekstu, jer ja jednostavno volim sve to što pišem i doživljavam sve što pišem kao nešto što je izuzetno intimno i bitno. Hoću reći, u svemu što pišem pronađem nešto što me se tiče. Drugo, imam sreću da studiram tamo gdje svakoga dana imam šta i imam od koga da naučim i gdje su spremni da mi daju priliku. Sve drugo doći će, jer još uvijek postoje ljudi koji prepoznaju, podržavaju i cijene mlade autore koji imaju nešto novo da kažu o sebi i o društvu u kom žive – poručuje Davidovićeva.

(SeeSrpska)