Region 06.10.2022.

Uspon desnice u Evropi

ČITANJE: 3 minute

PIŠE: Vladimir Đukanović

Da li je nedavna pobeda političke stranke Braća Italije i dolazak na čelo italijanske vlade gospođe Đorđe Meloni – inače, prvi put u istoriji Italije žena postaje predsednik vlade – znak da Evropska unija kao tvorevina mora da istrpi ozbiljne reforme? Da, znak svakako jeste, ali da li će se to dogoditi, nisam siguran. No, sve dok se ta reforma bude odlagala, prostor za populističke stranke širom Evrope biće sve širi, a manevar briselskim birokratama sve manji. Dovoljno je pogledati i izborni rezultat u gotovo uvek liberalno nastrojenoj Švedskoj, gde je desnica odnela trijumf nad dosadašnjom vlašću levice, pa da zaključite kakvo je raspoloženje unutar same Evrope.

Naravno, neće ove pobede doneti bogzna kakve promene u odnosima Italije i Švedske prema Evropskoj uniji, ali ovi izborni rezultati svakako pokazuju da je običnom čoveku, građaninu Evropske unije, muka od ovakve Evropske unije. Suštinske odluke donosi otuđena birokratska elita koja ima bahato visoka primanja, a da ih niko nije birao. Krajnje je problematično za svakog da o njegovoj sudbini odlučuje otuđen svet od realnosti koga običan čovek nije birao na izborima. Ti ljudi su sebi dodelili toliku moć, da oni rukovode jednom nadnacionalnom tvorevinom, tako što se međusobno dogovaraju ko će koje mesto da zauzme i kako će odlučivati o sudbinama svih. Običnog čoveka niko ništa ne pita, već mu se pravila samo nameću, što inače zgražava građane u gotovo svim evropskim državama, posebno u onim koje države do svoje nacionalne nezavisnosti, istorije i tradicije.

Običan čovek traži da ima posao, redovna primanja, krov nad glavom, mogućnost da školuje decu, da priušti sebi odmor. Gospoda iz Brisela su zarad nekakvih samoproklamovanih vrednosti koje su zacrtali, odlučili da do kraja zaoštre odnose sa Rusijom, a to zaoštravanje odnosa neminovno dovodi do ozbiljnh ekonomskih problema, gubitka radnih mesta, gašenja fabrika, nedostatka energenata. Postavlja se logično pitanje – da li je neko običnog čoveka u Evropskoj uniji pitao da li to želi? Razume se, niko ne opravdava, niti će opravdavati napad Rusije prema Ukrajini i pripajanje određenih ukrajinskih oblasti Rusiji. No, što bi se običan čovek u Evropskoj uniji brinuo zarad neke Ukrajine i žrtvovao sebe zbog tamo nekog rata? Koji je interes običnog čoveka u Italiji da trpi suludu borbu za nekakve vrednosti Evropske unije koje su suštinski nametnute i besmislene. Sa druge strane, dok običan čovek trpi posledice te iracionalne borbe briselskih birokrata za imaginarne vrednosti, gubi posao, gubi redovna primanja, za to vreme briselske birokrate sebi ne smanjuju platu, žive na uštrb običnog čoveka i uživaju sve moguće beneficije. Svakako, to se doživljava kao ozbiljna nepravda i da je „nešto trulo u državi Danskoj”.

Kako se sukob sa Rusijom bude širio, samo će se širiti otpor građana Evropske unije prema Briselu, a tu će desnica, pa čak i ona ekstremna, vrlo lako pronalaziti svoj put ka dolasku na vlast. Toj levo-liberalnoj prevari koja je počivala na licemernoj borbi za ljudska prava u kojoj su zapravo ljudska prava običnog čoveka zgažena jer ga niko ništa i ne pita, a prava otuđene birokratske elite koja vlada dekretima i uredbama se samo podižu do nivoa nepodnošljivosti, dolazi polako kraj. Zato je reforma Evropske unije nasušna potreba ovog nadnacionalnog poretka, jer u suprotnom realno je očekivati da će vremenom doći do njenog neminovnog raspada. Ona, ovakva kakva je, danas više nikom nije potrebna do otuđenoj birokratskoj eliti koja će za nju poginuti zbog sopstvenih privilegija i to tako što će sa sobom ka pogibiji i stradanju vući i običnog čoveka. Uzdizanje desnice je prirodan otpor takvom stanju, a šansa za smirivanje je hitna reforma.

(politika.rs)