UTISCI IZ RUSIJE Bratska zemlja u kojoj su svi dobrodošli

Zavjesa na Svjetski festival mladih spuštena je krajem prošle sedmice, a utisci nakon boravka u Rusiji po povratku u našu zemlju polako se svima sliježu. Definitivno, ovo je iskustvo koje će svima ostati za čitav život, a vjerujem da nema nikoga od 20.000 učesnika ko nema želju da ponovo posjeti ovu veliku, po temperaturama hladnu, ali po ljudima pretoplu zemlju.

PIŠE: Aleksandar Stojanović

Otvorili su Rusi svoja vrata i učesnike iz više od 180 zemalja dočekali u Olimpijskom gradu, koji je u tih sedam dana bio omladinski centar svijeta. Nebrojen broj aktivnosti, sadržaja, a prije svega različitih kultura i poznanstava nešto su što nosi svako od nas. Rusija je kao odgovor na pokušaje izolacije raširila ruke i prigrlila svijet, a na pokušaje satanizacije odgovorila je porukama mira i ljubavi. Nije ovo nikakva propaganda, niti viđenje nekog rusofila, već isključivo zapažanje nekog ko je otišao bez prevelikih očekivanja, a vratio se sa utiscima koje će obrađivati još dugo vremena.

Bratska ljubav

Počeću od najjačeg utiska, kao Srbin i pravoslavac, a to je toplina i oduševljenje koje smo doživljavali na spomen da smo Srbi. Pokušavali su nas učiti da smo isuviše mali, da Rusi ne znaju mnogo o nama, ali demantovani smo na svakom koraku. Od same organizacije, gdje je Srbiji i Republici Srpskoj ukazana ogromna čast da imaju ponajveće delegacije do susreta sa običnim ljudima – na svakom koraku pokazalo se da Rusi, ne samo da znaju ko su Srbi, nego da nas istinski vole i doživljavaju kao bratski narod.

Možda nisu najbolje upućeni u državna uređenja ili činjenicu da ne živimo u jednoj državi, pa bi ih takva objašnjenja iznenadila, ali bilo je dovoljno reći da smo Srbi, pa bi odmah dobili razdragani uzvik oduševljenja, a u nekim slučajevima i besplatnu vožnju taksijem, suvenir, piće… Bila je privilegija biti Srbin u Sočiju, među 180 država i nebrojeno naroda i narodnosti.

Prirodno je da smo mi fascinirani Rusijom, svako je, jer je riječ o ogromnoj zemlji čija se sila vidi na svakom koraku, gdje na ulici i u stavu ljudi možete primijetiti i spoznati zbog čega su svjetska sila. Ali, baš tamo daleko se potvrdilo da možda jesmo malobrojan, ali ne mali narod. Niko bez razloga ne bi znao za jedan narod da nije bitan i da njegov značaj nije veliki. U Rusiji bi svaki autošovinizam, koji se javlja iz kruga dvojke, bio ogoljen i osramoćen. Jer ne može niko opljuvati srpski narod koliko ga Rusi mogu poštovati, pa čak i voljeti. Prosto vas tim divnim odnosom postide ako nešto loše mislite o svom narodu.

A valjda govori dovoljno i činjenica da su svi važni ljudi, počevši od Vladimira Putina do Lavrova, Zaharove, Peskova, spomenuli Srbe i posebno istakli bratski odnos koji imaju sa nama.

Čist grad i vrhunski saobraćaj

Druga stvar koja me je posebno oduševila je nevjerovatna čistoća ulica. I ne, nema mnogo kanti za smeće ili stalnog patroliranja uličnih čistača, prosto je kultura na visokom nivou. Bez pretjerivanja, na ulici skoro je nemoguće naći papirić ili opušak, pa pred tom urednosti i sami ćete ostaviti neki otpadak u ruci ili džepu, noseći ga do prve kante.

Široke bulevare i staze za šetnju krase predivni drvoredi, cvijeće i savršeno uredna i pokošena trava. Iako se nad samim gradom izdižu visoki vrhovi Kavkaza, u svakom trenutku osjećate da ste na moru. Bez obzira što su u Sočiju organizovane Zimske igre, ipak je riječ o ljetovalištu. I to se vidi i po mentalitetu ljudi i po izgledu samog grada. I to što su baš u grad na moru doveli Zimske igre, govori dovoljno o Rusiji.

Takođe, ono što morate da primijetite je nevjerovatno dobro organizovan saobraćaj. Široki bulevari, sa po dvije saobraćajne trake, po sistemu jednosmjernog saobraćaja doveli su do toga da nijednog trenutka nema gužve u samom gradu. Prosto djeluje nevjerovatno da u tako velikom gradu, dok je u njemu 20.000 ljudi sa strane, uz povremena zatvaranja ulica, nema gužvi i da saobraćaj funkcioniše savršeno.

Cijene

Ono što možda sve najviše zanima, to je da li je Rusija skupa. Iznenadićete se, ali sa platom iz BiH u Sočiju biste mogli normalno živjeti, možda bolje nego kod nas. Svakako, najzanimljivije je da je gorivo svega 1.20 KM dizel, a benzin 1.40 KM! Tako se možete voziti Jandeksom, što je njihov Uber, za 3 do 4 KM za kilometar i nešto. Iz samog olimpijskog centra do Sočija, za relaciju od 34 kilometra, taksi smo platili, vjerovali ili ne, tačno 20 KM. I isto toliko u drugom pravcu.

Posebno povoljne su cigarete. Tako se Laki strajk može kupiti za 2.80 KM, Filip Moris za 3 KM, a Marlboro i Sobranje između 4 i 5 KM. Jedna od anegdota je i to da je upaljač skuplji od cigareta.

Kada je riječ o marketima, cijene hrane i pića su veoma slične našima. Ukoliko kupujete ruske domaće proizvode, oni su čak donekle i jeftiniji, a na rafama možete pronaći i svjetske brendove poput Koka Kole, Snikersa, Kindera, ali oni su dosta skuplji. Umjesto njih, imate ruske imitacije tih proizvoda koje možete povoljnije platiti. O cijenama opširnije u posebnom tekstu.

Osjeti li se da je zemlja u ratu?

Kratko da odgovorim – ne. Iako je Krim na nešto više od 400 kilometara od Sočija, ništa ne govori da se ta zemlja nalazi u sukobu. Dok je trajao Festival, oko Krima su vođene velike borbe ruske i ukrajinske vojske, ali o tome nismo ništa znali dok nismo pročitali. Ako je neko i čitao. Sem velikog broja manjih brodova crnomorske flote koji se jedva vide u daljini Crnog mora, pokojeg pripadnika Garde (naše žandarmerije) koji šetaju ulicama, ne bismo ni primijetili kolike su mjere bezbjednosti.

Zapazili smo i protivvazdušni sistem S-400 postavljen na jednom od puteva, a kad prođete kraj toga nemoguće je da se ne osjećate sigurno. Oduševljava činjenica da je zemlja koja je u ratu sposobna da organizuje tako veliki događaj bez bilo kakvog straha kod ijednog pojedinca.

Svi su dobrodošli, Rusija je prijatelj

Sam predsjednik Rusije Vladimir Putin na kraju Festivala rekao je da “bez obzira na vjeru, naciju, boju kože, Rusija je prijateljska zemlja i u nju su svi dobrodošli”, a ta rečenica nije samo floskula s ciljem da se ostvari politički poen. Zaista, tokom sedam dana svi su se osjetili kao u svojoj kući. A to nije samo zbog festivala, to je ruski duh.

Nećete naći sumorna lica kako vam predstavljaju na holivudskim filmovima, nego uvijek nasmijana i uljudna. I možda ne znaju jezik, ali potrudiće se da vam zbog toga ne bude teško. Možda nećete mnogo razgovarati, ali svakim svojim postupkom će vam pokazati da vas poštuju. Nema nervoznih vozača, iako obave dnevno stotine vožnji. Nema neraspoloženih konobara ili neprijatnih prodavaca. U kafani će vam pustiti vašu pjesmu, provoditi se zajedno sa vama. U marketu ili pijaci pomoći će vam i biti na usluzi svakog trenutka. Ne zbog bakšiša, jer ga najčešće odbijaju. Nego zbog toga što su takvi – prosto će vam pokazati da ne misle da su iznad nas i da je Rusija otvorena za sve.

Koja je tvoja reakcija?

0% Srećno

0% Ravnodušno

0% Zabavno

0% Smiješno

0% Bijesno

0% Tužno