VASKRS U DOBA KORONE: Ko je bio kontradiktoran, a ko selektivan?

Nerijetko, pasivni posmatrači političkih kretanja ocjenjuju poteze aktivnih učesnika ovih procesa vođeni duplim standardima. U svakodnevnom životu, sebi tolerišu razne slabosti i nedosljednosti, ali komotan pristup potpuno izostaje kada se povede riječ o osobama na uticajnim funkcijama. Od njih se očekuje matematička preciznost i besprekorna realizacija, a ako realnost izazove drugačije utiske, olako se pronađu povodi za negodovanje i cinizam. I dok se krupna očekivanja mogu shvatiti u takozvanim redovnim okolnostima, kada političari nemaju prevelik broj objektivnih otežavajućih okolnosti na koje se mogu pozvati, u periodima rizičnim za kompletna društva ovakav ugao nema naročito uporište.

Sa sličnim opservacijama suočili su se čelni ljudi Republike Srpske uoči konačne odluke o mjerama u vezi sa kretanjem građana, tokom vaskršnjih praznika, koji su se ove godine podudarili sa pandemijom korona virusa. Pojedini istupi članova Glavnog koordinacionog tijela u dijelu javnosti okarakterisani su kao kontradiktorni, a takvi zaključci praćeni su drastičnim ocjenama o nesuglasicama u ovom organu. U ovakvom načinu rezonovanja, srpskom članu Predsjedništva BiH pripisana je samovolja i sklonost da negira prethodno iznesene stavove saradnika, a premijeru i predsjednici RS neugodna pozicija pristajanja na improvizacije.

Međutim, ako se pažljivo pročita prvobitna izjava predsjednika Vlade Srpske Radovana Viškovića, ispostavlja se da se kasnije nije desio nikakav poseban preokret. „U ovom momentu ne razmišljamo o proširenju zabrane kretanja od 20 do pet sati“, glasila je početna pozicija. Poslije se jeste ispostavilo da će policijski čas, odlukom Republičkog štaba za vanrednu situaciju, obuhvatiti veći vremenski raspon od onog koji je u startu bio u opticaju. Ali, ako se ima u vidu odrednica „u ovom momentu“, bilo je jasno da nije riječ o zakovanoj poziciji, niti o stanovištu koje se ne može izložiti preispitivanju.

A naknadne analize uslijedile su u trouglu Milorad Dodik – Aleksandar Vučić – patrijarh Irinej. Unutar takvih, širih konsultacija, prevagnula je odluka da se ide sa dodatnim restrikcijama, što bi se teško moglo označiti kao bilo čiji hir, jer su i procjene najpozvanijih stručnjaka u ovom domenu takve da je i dalje neophodno svođenje direktne komunikacije među ljudima u RS i Srbiji na minimum. Ukoliko se već vodi računa o retoričkim finesama, moglo se primijetiti da zapadno od Drine nije bilo arogancije zvaničnika u obraćanju građanima, već molbi za razumijevanje i strpljenje, te pohvala za dosadašnje, u velikom procentu disciplinovano držanje građana u uslovima koji nikome ne prijaju, ni „subjektima“, ni „objektima“ odlučivanja o nestandardnom životnom režimu. Konačno, tu su i oficijelne najave u RS da bi nakon 10. maja imalo smisla krenuti sa fleksibilnijim tretmanom socijalne interakcije, ako epidemija ne bude više u uzlaznoj putanji.

Sve to treba imati u vidu kada se selektuje bitno i nebitno, ali i kada se procjenjuje šta je trenutno vrlo relevantno, a za par sati ili dana, a pogotovo mjeseci, neće imati takav predznak. Ovakva orijentacija u vremenu i prostoru, nažalost, potpuno izostaje u slučaju pojedinih ličnosti iz Federacije na istaknutim položajima u zajedničkim institucijama BiH. Jedna od njih je Bisera Turković, ministarka inostranih poslova, koja je zloupotrebila funkciju šaljući bizarne dopise u Brisel, kako bi se požalila na Mađarsku, indirektno i Rusiju, jer navodno „selektivno“ šalju pomoć u RS.

Na stranu uvredljiva činjenica da Turkovićeva u ovim obraćanjima Srpsku potcijenjivački naziva „administrativnom regijom“ i „teritorijom“. Ako se ovaj vokabular shvati kao lingvističko tumaranje u političkom mraku unitarističkog sljepila, ostaje, ipak, psihološki nedokučiva potreba nadgornjavanja sa omraženim „manjim entitetom“ u periodu kada to predstavlja potpunu perverziju. „Takmičarski“ afiniteti Bisere Turković mogli bi da se bar djelimično razumiju kada bi se ona pozivala na manji broj oboljelih pacijenata ili otpuštenih radnika u FBiH nego u RS. Ali, situacija je obrnuta, pa gospođa na mjestu „šefice diplomatije“ nema osnova da se osloni na veću funkcionalnost vlastitog dvorišta naspram Republike Srpske.

A ukoliko već traga za primjerima „selektivnosti“, zanimljivo je da taj atribut nije dala Maleziji, koja je dan prije pošiljke Viktora Orbana za Banjaluku dostavila pomoć u Sarajevo. Nikome u RS nije zasmetala činjenica da će malezijska donacija, a riječ je o dva miliona maski, prema svim dostupnim podacima, završiti isključivo u nekoliko federalnih kantona. Ako ništa drugo, bar bi to trebalo da bude Turkovićevoj dovoljan razlog da Srpskoj uzvrati istom mjerom i poštedi je besmislenih prigovora. Koji, doduše, još nemaju brojnost malezijskih maski, ali, poznato je iz iskustava u prošlosti, po sposobnosti brzog širenja uopšte ne zaostaju za korona virusom.

(banjaluka.net)

Koja je tvoja reakcija?

0% Srećno

0% Ravnodušno

0% Zabavno

0% Smiješno

0% Bijesno

0% Tužno