VAŽNO JE POTRAŽITI POMOĆ Postporođajna depresija muči svaku sedmu ženu
Ako simptomi tuge i anksioznosti traju duže od dvije sedmice nakon porođaja, postoji osnovana sumnja da se kod porodilje razvila postporođajna depresija, koju karakterišu česte promjene ponašanja, napadi plača, razdražljivost i umor, koji se miješaju s osjećajima krivice zbog nemogućnosti da se vodi adekvatna briga o novorođenoj bebi, upozoravaju stručnjaci.
Mladen Golić, psiholog u Centru za zaštitu mentalnog zdravlja Doma zdravlja Banjaluka, ističe da se kod žena javljaju i depresivno raspoloženje, stalan umor i gubitak apetita.
“Javljaju se i nesanica, intenzivna razdražljivost i ljutnja, preplavljujući umor, gubitak interesa za seks, smanjenje životne radosti, osjećanje krivice, teže promjene raspoloženja, teškoće u vezivanju za bebu, povlačenje od članova porodice i prijatelja, loše misli, do konstantne brige za dijete”, kazao je Golić za “Nezavisne”.
Dodao je da čim se primijete prvi znaci koji upućuju na bezvoljnost, povlačenje, nezainteresovanost za bebu, vrijeme je da se majka obrati ljekaru i psihijatru.
Dodaje da ako se bolest ne tretira, može da preraste u kliničku depresiju, kao i da naruši odnos sa djecom i suprugom.
“Jedna od posljedica je i nesigurno vezivanje djeteta za majku, jer ono takođe prolazi kroz depresivna raspoloženja ili je razdražljivo, besciljno se ponaša, ima isprekidan san, povećan nivo norepinefrina, hormona koji se aktivira prilikom stresa”, pojašnjava Golić.
Dodaje da dijete u kasnijem uzrastu može da ima smetnje u govoru i probleme u učenju.
“Odnos s majkom je osiromašen ili negativno obojen, a u svemu tome trpe i očevi, koji moraju da prave korjenite promjene u svom stilu življenja da bi se prilagodili potrebama iscrpljene žene i zapostavljenog djeteta”, ističe Golić.
Dodao je da postporođajna depresija može da bude opasna i po bebu u smislu zanemarivanja bebe, prestanka razmjene nježnosti i brige za bebu u smislu zadovoljavanja potreba.
Jedna Banjalučanka, koja se porodila prije godinu dana, kaže da je bila u nekoj vrsti postporođajne depresije, te da iako nije potražila stručnu pomoć, mnogo su joj pomogli bliski članovi porodice da to prevaziđe.
“Iako sam se mnogo radovala dolasku bebe, prva tri mjeseca su mi prošla u plaču. Iskomplikovale su se neke stvari poslije porođaja, ništa strašno, ali meni je tada bilo veoma teško da ih prihvatim. Hodala sam tri mjeseca skoro svaki dan u bademantilu, a plakala sam i na svaki telefonski poziv. Plač bebe mi je teško padao, osjećala sam krivicu kao majka da nešto ne radim dobro. Srećom, moja sestra je psiholog i pomogla mi je korisnim savjetima, a i muž je bio pun ljubavi. Da nije bilo tako, ko zna kako bih se izborila sa svim tim depresivnim fazama”, kaže ona.
Iz Centra za edukaciju i promociju zdravog života EKO-EHO kazali su da su postpartalni poremećaji, koji obuhvataju postporođajnu tugu, postporođajnu depresiju i postporođajnu psihozu, sve učestalije komplikacije mentalnog zdravlja majki poslije rođenja djeteta.
“Jedna od sedam žena doživi depresiju nakon trudnoće, a jedna od 10 žena doživi depresiju već tokom trudnoće. Simptomi postporođajne depresije uključuju bijes ili razdražljivost, smanjen interes za bebu, nemogućnost ostvarivanja veze s bebom, poremećaj apetita i spavanja, plakanje ili tugu, osjećaj krivice, srama ili beznađa, gubitak interesovanja za stvari u kojima ste nekad uživali, misli o tome da biste mogli povrijediti sebe ili bebu”, ističu iz ovog Centra.
Dodaju da se često dešava da u našem društvu žene ne nailaze na razumijevanje za ovakvu vrstu problema i same prolaze kroz ova stanja.
“To nije krivica majki i one ne smiju u tome biti same. Informisanjem trudnica i majki, kao i njihovih partnera, porodice i društva u cjelini i odgovarajućom njegom, može se spriječiti pogoršavanje simptoma, a moguć je i potpuni oporavak”, ističu iz Centra.
(Nezavisne)
