Magazin 08.01.2016.

(VIDEO) 74. rođendan Stivena Hokinga, genija koji je pobijedio medicinu

ČITANJE: 5 minuta
stiven hoking
Stiven Hoking, jedan od najvećih naučnih genija svih vremena koji nikad nije dobio Nobelovu nagradu, danas slavi 74. rođendan.

Ovaj briljantni fizičar čiji je život opisan u filmu Teorija svega, i danas zbunjuje javnost svojim nevjerovatnim umom. Možda sa njegovom biografijom niste upoznati. Donosimo vam 10 interesantnih činjenica iz njegove biografije:

10. Imao prosječne ocjene u školi

Sa devet godina njegove ocjene su bile među najgorima u razredu! Kada je zagrijao stolicu, uspio je da ih podigne na prosjek, ali ništa više od toga.

Bez obzira na ocjene, još od ranih godina ga je interesovalo kako stvari rade: Kao mali umio je da rasklopi časovnike i radio-aparate, ali, prema sopstvenom priznanju, nije bio dovoljno dobar u ponovnom sastavljanju.

I pored loših ocjena, njegovi učitelji su osjećali da pred sobom imaju genija. Zato su mu i dali nadimak Ajnštajn.

Genije u Hokingu je proradio tek u trenutku kada je polagao ispit za dobijanje stipendije na Oksfordu: Dobio je najbolje ocjene, a ispit iz fizike je uradio najbolje od svih kandidata

9. Imao je averziju prema botanici

Stiven Hoking je volio matematiku i želio je na njoj da diplomira. Međutim, to se nije svidjelo njegovom ocu Frenku Hokingu koji je želio da njegov nasljednik završi medicinu.

Kako Oksford nije imao matematiku, kompromis je bio da se Stiven fokusira ka fizici.

Kada je trebalo da odluči između toga da li da se posveti izučavanju subatomskih čestica ili kosmologiji, odlučio se za ovo drugo, iako je naučni svijet u to vrijeme sa sumnjom gledao u taj pravac fizike.

Na pitanje zašto se nije odlučio za izučavanje subatomskih čestica odgovorio je kratko – “Zato što mi je ličila na botaniku: Svi djelovi su tu osim teorije.”

8. Bio je u veslačkom timu Oksforda

Hokingova biografkinja Kristina Larsen opisuje da su njegovi prvi dani na Oksfordu bili usamljenički, te da je rješenje za to našao u pridruživanju veslačkom timu.

I prije uspostavljanja dijagnoze njegove bolesti, Hoking nije imao atletsko tijelo, ali je bio potreban veslačkom timu kao kormilar, koji upravlja plovilom i kontroliše ritam.

S obzirom na to da je volio da se dokazuje – Hokingova uloga u timu ga je učinila veoma popularnim.

7. Kada je napunio 21, rekli mu da će teško dočekati 24. rođendan

Hokingovu bolest je otkrila njegova rodbina tokom Božićnih praznika, kada su ga zamolili da ode kod doktora. Prije nego što je otišao kod specijaliste, na proslavi Nove godine se upoznao sa svojom budućom ženom, Džejn Vajld.

Ona je bila oduševljena njegovim smislom za humor i samostalnošću.

Nedjelju dana kasnije, nakon što je napunio 21 godinu, otišao je na 15 dana u bolnicu, gdje su mu dijagnostifikovali amiotrofičnu lateralnu sklezoru (ALS), poznatu kao Lu Gerigovu bolest. Rečeno mu je da će živjeti još samo nekoliko godina.

Iako je bio šokiran, shvatio je da ima i gorih slučajeva nego što je on.

Počeo je da se zabavlja sa Džejn, nedugo potom su se vjerili, a vjeridba mu je, prema Kristini Larsen, “dala razlog za život.”

6. Pomogao u stvaranju Teorije o beskrajnosti Univerzuma

Jedno od najvećih Hokingovih dostignuća koje deli sa Džimom Hartlom je teorija iz 1983. po kojoj Univerzum nema granica.

U pokušaju da shvate prirodu i oblik Univerzuma, Hoking i Hartl su kombinovali koncepte kvantne mehanike sa Ajnštajnovom teorijom relativiteta, kako bi dokazali da je Univerzum entitet sa sadržajem, ali bez granica.

5. Izgubio opkladu o Crnim rupama

Hoking je 2004. priznao da je izgubio opkladu o crnim rupama koju je 1997. sklopio sa Džonom Preskilom, teorijskim fizičarom.

Hoking je 1975. iznio teoriju da crne rupe zapravo to nisu, kao i da emituju energiju, ali da se informacija o tome gubi u crnoj rupi koja će vremenom – ispariti.

Ova ideja se sukobljavala sa osnovim pravilima kvantne mehanike, što je Hoking nazvao “informacionim paradoksom”. Preskil se nije složio sa ovom idejom Hokinga i sklopio opkladu s njim, pobijajući Hokingove tvrdnje.

Hoking je svoju grešku priznao sedam godina kasnije, na jednoj naučnoj konferenciji.

4. Osvojio mnogobrojne nagrade i priznanja, ali ne i Nobela

1974 Hoking je primljen u britansku Akademiju nauka, godinu dana kasnije dobio je zlatnu medalju za nauku od pape Pavla VI, kao i nagradu Albert Ajnštajn i Veliku medalju od Kraljevske akademije nauka Velike Britanije.

Do 1979 bio je već tako dobro etabliran u naučnom svijetu da je dobio najprestižnije mjesto u naučnom svijetu Velike Britanije – mjesto šefa katedre za matematiku na Kembridžu u Engleskoj, pozicije koju će zadržati punih 30 godina.

2009. Hoking je dobio od Baraka Obame Predsedničku medalju slobode.

U međuvremenu zaradio je 12 počasnih diploma, ali Nobelova nagrada i dalje ga “preskače”.

3. Autor je knjiga za djecu

Ovo je nešto što sigurno niste znali: sa svojom kćerkom Lusi on je 2007. potpisao autorstvo nad knjigom “Džordžov tajni ključ Univerzuma”.

Naravno, knjiga je naučno-fantastična priča o dječaku koji se bori protiv roditeljske averzije prema tehnologiji, ali je činjenica da se u knjizi nastojao dati odgovor na sva teška naučna šitanja: od porekla života do crnih rupa.

Dvije godine kasnije izašla je njihova druga knjiga koja se zove “Džordžova potraga za kosmičkim blagom”

2. Vjeruje u vanzemaljce

S obzirom na to da je cio život proveo u kosmologiji, ljudima je, razumljivo, bilo interesantno da čuju šta Hoking misli o mogućnosti postojanja vanzemaljaca. Tokom proslave 50 godina NASA, Hoking je održao govor u kom je naglasio da je sasvim sigurno da postoje primitivne forme života:

-S obzirom na beskonačnost svemira, moguće je da postoji inteligentna forma života, koja je, inače, prilično rijetka. Neki bi rekli da tek treba da se pojavi na Zemlji- rekao je tom prilikom.

1. Letio u bestežinskom stanju

Stiven Hoking je u 65. godini života, 2007. iskusio kako je zaista biti u svemiru, kako je lebdeti u bestežinskom stanju, bez njegovih invalidskih kolica za koja je prikovan već decenijama.

Kada su ga pitali zašto je odlučio da pristane da bude deo eksperimenta, on je odgovorio da je hteo da bude koristan nauci, ali je pravi razlog bio sasvim drugi:

-Istraživanje svemira je naša jedina šansa. Ako ljudska rasa želi da ima dugu istoriju, zbog globalnog zagrevanja i nuklearnih pretnji, moramo istraživati svemir, jer je naša budućnost u njemu- objasnio je on.

(Newsweek.rs)