(VIDEO) Egzotična hrana na banjalučkoj trpezi

Zašto sami sebi ne bi proizveli ono što imamo na svjetskim pijacama, a kod nas se uvozi i jako je skupo? Milka Tamamović, nezaposleni ekonomista iz Banjaluke, prije dvadeset godina prvi put uzgojila je egipatsku dinju. Kada je uvidjela da ona savršeno uspjeva i na našim prostorima, polako je počela da gaji i druge vrste egzotičnog voća i povrća.

Danas nam sa ponosom priča, kako u njenoj maloj bašti nastaje više od 200 različitih plodova u kojima najviše uživaju njeni unuci. Milka kaže da vrlo lako možemo sami sebi da proizvedemo sve ono što imamo na svjetskim pijacama, a što se kod nas uvozi i prodaje se po izuzetno visokim cijenama.

– Moji unuci su egzotični. Majka im je iz Mikronezije. To su ostrva u Tihom okeanu. Kada su oni rođeni počela sam intenzivnije time da se bavim. Počelaa sam sa batatom i kokaido tikvom. Sedam godina već imaju i sedam godina se hrane tim svim biljkama – priča Milka.

Gotovo sve vrste egzotičnog voća i povrća, bez ikakvih problema, uspijevaju na našim prostorima, dodaje ova moderna baka. Grmaste biljke gaji u zatvorenom prostoru tokom zime, a pojedine tropske biljke, ističe, podnose temperaturu čak i do 12 stepeni ispod nule. Kada su u pitanju lozaste biljke, poput marakuje i tu se dobro snašla. Njih pokrije suvim lišćem kako im snijeg, u ovom periodu, ne bi mogao naškoditi.

-Da ne govorim, recimo, o povrtlarskim kulturama: kupusnjačama, salatama, paradajzu, paprikama egzotičnim. Bez ikakvih problema uspijevaju. Kivano, recimo, dolazi iz sjeverne Afrike, polupustinjska biljka, a sasvim lijepo uspijeva kod nas – kaže Milka.

Najinteresantnije su joj one biljke koje dolaze iz Perua. Tamo, otkriva nam, raste genetski netaknuto voće i povrće poput krompira, kukuruza, paradajiza i pasulja.

– Te njihove vrste plavih krompira, to i jesu prakrompiri. Današnji bijeli i crveni krompir ima dosta genetskih intervencija na njima. Tradicionalno u južnoj Americi pravi se kompot od različitih vrsta voća i dodaje se crni kukuruz koji mu daje specifičnu aromu i tamno ljubičastu boju. Njegovo zrno kada jedete je isto kao da jedete borovnicu. Korosti se kao zamjena za one sitne bobičaste biljke koje je teže proizvesti kod nas – objašnjava Milka.

Na trpezi porodice Tamamović skoro svakodnevno se nalaze i različite sorte batata. Milka nam priča da sto grama ove namirnice mijenja pet kilograma brokule po količini beta karotena. Takođe, veoma je zanimljivo da se batat može čuvati i do dvije godine.

– Može da se jede i kao slano i kao slatko jelo. U kašicama se može koristiti uz žumance, kakao, malo putra. To je savršena kaša koja ima izgled čokolade. Batat možete kombinovati sa drugim vrstama povrća i tako dobijete slanu kašu. Može se jesti i sirov. On je botanički repa, a ne krompir. Mi smo to preveli kao slatki krompir, ali to on zaista i nije – kaže Milka.

Egzotično voće i povrće koje u Banjaluci uzgaja porodica Tamamović možete naručiti preko Fejsbuk stranice „Organiko“. Sve biljke su, kako ističu, ekološki čiste, bez ikakvih hemijskih dodataka, te uzgojene sa puno ljubavi i strpljenja.

(Elta TV)