Vijesti 25.12.2016.

(VIDEO) U Roditeljskoj kući do bržeg ozdravljenja

ČITANJE: 3 minute

Četiri mjeseca nakon što je otvorena, u Roditeljskoj kući za djecu oboljelu od malignih bolesti, nema mnogo ukućana. Bilo je jedanaest porodica, ali nakon što su neki mališani uspješno završili terapije, vratili su se u svoje domove. Trenutno u kući borave četiri porodice. Jedna od njih je i porodica Milošević.

Četvorogodišnja Anđela sa svojom majkom Zoricom, u Roditeljsku kuću u Banjaluci stigla je  prije dva mjeseca, nakon što joj je ustanovljena akutna limfoblastna leukemija. Svakodnevno ide na terapije, ali se od majke ne odvaja. Iako je na početku bilo teško, za Zoricu je nezamjenjiva podrška drugih roditelja i osoblja Roditeljske kuće.

– Ovu bolest smo ustanovili u oktobru ove godine, od tada se liječimo u Kliničkom centru. U bolnici smo bili prvih pet nedjelja, zatim smo prešli ovdje. Ovdje nam je mnogo olakšano, dijete pronalazi neki svoj mir, ona bukvalno zaboravi da je na terapijama i na liječenju i mnogo znači boravak ovdje. Ovom prpilikom bih i da zahvalim svima kojima su doprinijeli na bilo koji način da kuća izgleda ovako, gdje će moje dijete ali i ostala djeca i nekih narednih godina pronalaziti svoj mir i biće im bolje ovdje nego u bolnici.

Zorica priznaje da teških trenutaka ima, ali je za nju najvažnije da ostane hrabra zbog svog djeteta. Kratko živi u kući, ali nastoji drugima biti oslonac i savjetovati ih da ne gube vjeru – priča nam Anđelina majka. Dodaje da joj je od velike pomoći i razgovor sa drugim roditeljima koji su prošli ili prolaze kroz istu ili slične situacije.

Pored uzajamne podrške, najveći oslonac porodicama je upravnik Roditeljske kuće. Katica Kerkez je žena koja se brine da ovo domaćinstvo dobro funkcioniše i da mališanima i roditeljima ništa ne fali. I sama je prolazila kroz slične situacije, pa roditelje potpuno razumije. Najviše je obraduje osmjeh na licu mališana.

– Bolnica je ipak bolnica. Tu su terapije, vizite, doktori, krvne slike, pretrage. Sve što se dešava u bolnici je prilično bolno i neugodno. Doktorica Jelica nam je rekla da joj je mnogo lakše sada kada imaju Roditeljsku kuću zato što su djeca lakša za saradnju, kao d aimaju neku sigurnu luku. To im je kao neka rekla sam kuća daleko od doma – rekla nam je Kerkezova.

Roditeljska kuća je kompletno opremljena. Ima sedam zasebnih apartmana. Kuhinja, dnevni boravak, igraonica i učionice su zajedničke. U takozvanoj tihoj sobi razgovaraju sa psihologom, jedni sa drugima i osamljuju se kada imaju najteže trenutke.

Priča oko izgradnje kuće je počela 2014. godine na donatorskoj večeri “S ljubavlju hrabrim srcima”. Tada su članovi udruženja “Iskra” zahvaljujući brojnim donacijama uspjeli pokrenuti veliki projekat. Dvije godine kasnije ni sami ne mogu vjerovati da su uspjeli. Pomoć i podršku pružaju roditeljima i djeci oboljeloj od malignih bolesti širom Republike Srpske. Iako je Roditeljska kuća njihov najveći ponos tu se neće zaustavljati.

– Sljedeća naša aktivnost jeste da pokušamo da poboljšamo način obrazovanja djece koja se nalaze na liječenju od malignih bolesti. Pokušaćemo u saradnji sa Ministarstvom prosvjete osmislimo jedan dobar program i način kako im olakšati sistem obrazovanja – dodaje Dijana Berić, predsjednik Udruženja roditelja djece oboljelih od malignih bolesti

Roditeljska kuća je dobila ime “Iskra” upravo po Udruženju roditelja djece oboljele od malignih bolesti. Iz Udruženja su se posebno osvrnuli na Radu Vješticu, koja je jedan od osnivača Udruženja. Ona se najviše zalagala za izgradnju i bez nje Roditeljska kuća, kako kažu, ne bi ni postojala.

(Srpskacafe.com)