Politika 06.01.2022.

Vidović: Ne smijemo dopustiti da nas zavade

ČITANJE: 6 minuta

Besmrtni puk pod bijelim kamenim krstovima na “Malom Zejtinliku” u Sokocu pokazuje nam svu veličinu žrtve i junačkog podviga i golgotski put kojim smo došli do ovog velikog jubileja, pokazuje onu svijetlu stazu kojom smo pred Bogom i pred ljudima zaslužili to što danas imamo i što nikada nećemo predati svojim neprijateljima, kaže zamjenik predsjednika Ujedinjene Srpske Siniša Vidović u intervjuu povodom 30. rođendana Republike Srpske za “Glas Srpske”.

On ističe da je Republika Srpska stvorena kao oaza sigurnosti i mira za srpski narod s ove strane Drine koji je i te kako znao da je to za njega pitanje biti ili ne biti.

“Kao što je Kneževina Srbija bila prva oslobođena, nezavisna država na Balkanu koja je to ostvarila svojim trudom, junaštvom i žrtvom – tako isto je Republika Srpska to uspjela da ostvari u svom vremenu u gotovo nemogućim okolnostima. Izborila se za svoje postojanje uprkos pritiscima skoro čitavog zapadnog svijeta i tako postala sudbinska sestra po krvi Karađorđevoj i Miloševoj Srbiji”, kaže Vidović.

Intervju prenosimo u cijelosti:

Šta za vas lično znači Republika Srpska?

VIDOVIĆ: U imenu Republike Srpske se nalazi i čitav njen opis. Jer je ona zaista – Srpska, a ne bilo kakva. Nije posljedica birokratskih vještina i diplomatske lukavosti političkih eksperata. Ona je nastala iz vjekovnog ideala srpske države na ovim prostorima, one koja će štititi svoj narod od svih zala i paklenih oluja. Zato će postojati zauvijek, u ovom ili onom obliku, ali će uvijek i zauvijek biti – srpska. Kada su nas sankcionisali i bombardovali, nisu to radili po partijskoj pripadnosti, već smo svi bili zasuti njihovim smrtonosnim projektilima, pritiscima i ucjenama. Zato je toliko važno da se narodna i politička sloga održi, pa da uz pomoć naše Crkve i više nego bratske Srbije dočekamo bolju budućnost za sve one koji su budni sanjali slobodu i da održimo plodove koje su nam donijeli oni koji nisu doživjeli našu pobjedu, ali i za sve naše sunarodnike, gdje god živjeli.

Poznati ste kao neko ko gaji jako dobre odnose sa najvišim crkvenim velikodostojnicima. Kako vidite ulogu Srpske pravoslavne crkve u stvaranju Republike Srpske i u ukupnom biću srpskog naroda?

VIDOVIĆ: Srpska pravoslavna crkva je naša duhovna tvrđava, naše najsnažnije i najtrajnije sklonište pred domaćom neslogom i iskušenjima života u najtežim okolnostima. I zato je moramo poštovati i čuvati, kao što je ona voljela i čuvala naše pretke i nas. I ne smijemo da zaboravimo da to nije samo stvar vjerskog identiteta, ni lične religioznosti, već nešto što višestruko nadrasta lični izbor i pitanje samo jedne konkretne srpske generacije u istoriji.

U prošloj godini dobili smo novog patrijarha Porfirija koji je porijeklom sa naših krajeva. Koliko je to značajno?

VIDOVIĆ: Velika je i veličanstvena stvar imati ovog blagog, ali odlučnog arhijereja na tronu Svetog Save, a u ovako teškom trenutku opasnih iskušenja i stalnih napada na sve zemlje i područja u kojima živi vjerni srpski narod. Njegova Svetost najbolje razumije i mentalitet i karakter Srba iz Republike Srpske, kao njihov najbolji predstavnik i najplemenitiji izdanak.

Govorite o opasnim iskušenjima i stalnim napadima, ima li Republika Srpska prijatelja na geopolitičkoj sceni?

VIDOVIĆ: Ovo više nije 1992., 1995. ili 1999. godina, pa srpski narod više nije sam i ostavljen samom sebi nasuprot naših udruženih neprijatelja. Nova geopolitička karta Evrope i svijeta i sasvim drugačija smanjena snaga naših neprijatelja sa Zapada u odnosu na naše saveznike sa Istoka, daju neuporedivo bolju situaciju za srpski narod nego što je to bilo tokom devedesetih i prvih godina 21. vijeka. Mi više nismo osuđeni na propast i poraz, kao što naši protivnici i mrzitelji nisu osuđeni na pobjedu. I zato niko ne smije da nas plaši bilo kakvim prijetnjama. Više nije vrijeme „Milosrdnog anđela” i oklevetanih Srba na planetarnom stubu srama. To vrijeme je zauvijek prošlo i to moraju da shvate svi naši neprijatelji, ali i svi mi da ne upadnemo u nepotrebnu malodušnost i kukavički pesimizam. “Sloga biće poraz vragu” uzvikivali su naši sunarodnici i duhovni saborci tokom veličanstvenih litija u Crnoj Gori. I neka to bude i naš slogan.

Koji su najveći izazovi s kojima se suočava Srpska?

VIDOVIĆ: Svo vrijeme traju ekstremni napadi na politička rukovodstva Srbije i Republike Srpske. I preko Inckovog kvazizakona; i preko otvorenog pozivanja islamskih država da se spreme za obnavljanje rata u Bosni; i preko stalnog poništavanja same suštine dejtonskih dogovora od strane SDA; i preko propagandnog delovanja srbomrzačkog filma “Kvo vadis, Aida”; i preko gerilskih napada na ulične murale srpskih učesnika u otadžbinskom ratu… Zato je važno na pravi način osjetiti ovakav istorijski trenutak i razumjeti pravi okvir i kontekst svega što se danas dešava i zato ne smijemo dopustiti da nas neprijatelji zavade na takav način da zbog naše nesloge postanemo ranjivi i pred stalnim napadima od spolja.

Vaš angažman u politici je mnoge iznenadio. Kako odgovarate na to?

VIDOVIĆ: U srpskoj istoriji su uvijek na cijeni imućni i uspješni ljudi koji su se iz nacionalnih i opštih, rodoljubivih razloga, upustili u popravljanje sudbine svojih sunarodnika i sugrađana. Narod cijeni one koji su pristali da uđu u sve bure i vihore svakodnevnih sukoba, u svijet neizbježne zavisti, gdje umjesto zahvalnosti i priznanja, možete samo da očekujete udarce i zlobna podmetanja onih koji najčešće nisu ama baš ništa učinili za svoj narod i svoje bližnje. Takvi zastupaju samo svoje lične interese i ne mogu da podnesu postojanje onih koji nešto daju, a ništa ne uzimaju, niti traže.

Pored svega što vidimo iznenađenje je čuti da neko nije u politici iz ličnog interesa.

VIDOVIĆ: U pravu je naš narod. I te kako postoji ona jeziva, moralno užasna, svakom čovjeku odvratna politika zasnovana na ličnom ćaru i koristi. Međutim, važno je stalno isticati da u narodnim poslovima, otadžbinskoj politici i sudbini srpskog naroda treba da učestvujemo svi, a ne samo oni što žele da politikom steknu što im nedostaje. Na sreću, ja već imam sve ono što strasno žele svi prerušeni trgovački putnici među “političarima”.

U nekoliko javnih nastupa isticali ste pojam “otadžbinska politika”. Šta pod tim podrazumijevate?

VIDOVIĆ: Politika po definiciji služi za dobrobit naroda, ali postoji ogromna razlika između politike u ratu i vanrednoj situaciji i politike u miru. Nerazumijevanje suštinske razlike između te dvije politike često vodi u nesvjesnu izdaju nacionalnih interesa i rušenje sopstvene države, tako što se razne ekonomske, socijalne i druge teme samoubilački postavljaju ispred odbrane ključnih državnih i nacionalnih prava. Otadžbinska politika je nastavak one rovovske borbe iz prvih dana odbrane tokom strašnih i slavnih ratnih godina. Produžetak te borbe drugim sredstvima i dragocjeno očuvanje plodova te borbe, to je politika koja nas jedino zanima i kojoj smo posvećeni mi u Ujedinjenoj Srpskoj.

(N.S)