Više koristi od euroobveznica nego štete

Republika Srpska je prvi put emitovala euroobveznice na Londonskoj berzi u vrijednosti od 300 miliona eura.

Ova vijest je glavna politička tema, s razlogom jer vlast osigurava likvidnost budžeta za ovu godinu dok opozicija osporava ovaj potez smatrajući da ulazimo u “dužničko ropstvo”.

Emisija euroobveznica na Londonskoj berzi značajna je i može se gledati iz više aspekata. Ako se posmatra samo politički onda je razumljivo da opozicija kritikuje ovaj potez vlasti jer u pravilu ako imate funkcionalan i likvidan budžet manje je nervoze i nezadovoljstva medju onima čija primanja zavise od budžeta, a to su prvenstveno pezioneri i javni sektor.

Priča kako živimo od kredita do kredita kada je uprostite je tačna ali ne treba zaboraviti da danas i nema države na svijetu koja ne održava na taj način svoje finansije. Stoga, ako se izbaci dnevna politika iz priče o emisiji obveznica i ako je posmatramo sa ekonomskog aspekta u okolnostima u kojima živimo, a to je razarajuća pandemija korona virusa, onda je potez Vlade Radovana Viškovića logičan i dobro urađen posao. Po Republiku Srpsku bi bilo pogubnije i lošije da ta emisija nije uspjela.

“Uf, dobra kamata”, reći će svaki investitor koji je juče kupio euroobveznice , što je tačno, ali na tu visinu kamate uticalo je više faktora, to jest prvenstveno okolnosti u kojima je Republika Srpska izašla na međunarodno finansijsko tržiste.

Kao prvo, kreditni rejting koji je agencija Mody’s B3 dodijelila Srpskoj je kreditni rejting države BiH. On ne može ni biti bolji ni gori. Da su okolnosti, političke, kojim slučajem drugačije na državnom nivou, da se zajednička državna vlast može dogovoriti, pa da je BiH emitovala euroobveznicu, procjena investitora da kamatna stopa ne bi prešla 2,5 odsto i da bi se takvom emisijom moglo realno da proda 850 do 900 miliona eura. Taj novac bi entiteti onda mogli da podijele između sebe.

Koliko je bio realan ovakav scenario? Pa nije jer nema bazičnog kompromisa ni oko čega jer politički lideri jednostavno to ne žele. Zašto je to tako svako će dati drugačiji odgovor. Da ima tog dogovora političkih lidera u BIH sasvim sigurno da bi ekonomski svi profitirali. Ali to je druga i duga priča.

U okolnostim pandemije gdje se izdvajaju enormno velika sredstva za zdravstvo, koje je besplatno za sve građane, nabavka vakcina i pokušava održati privredna aktivnost odluka Vlade Srpske da samostalno emituje euroobveznicu je sasvim opravdana, jer novac se mora obezbijediti da sistem funkcioniše. Treba biti realan i to reći. Tačno je da je Srpska dodatno zadužena ali struktura samog duga je drugačija. Rok dospijeća obveznica je pet godina, veliki dio od 300 miliona eura ide na zatvaranje ranijih kreditnih obaveza što će u mnogome rasteretiti budžet. Tačnije, ostaje više novca za tekuću likvidnost i za investicije i pomoć privredi.

Drugo, bitna je i poruka koja se šalje međunarodnim investitorima koji su spremni uložiti novac. Da je politička situacija drugačija i da se manje priča o ratu ili mirnom razlazu onda sasvim sigurno da bi lakše dolazili do boljih pregovaračkih pozicija sa investitorima. Nikom se baš ne daje novac u državu gdje se političari časte svakodnevno ratnom retorikom. Upravo u takvom okolnostima prodati euroobveznicu na Londonskoj berzi je veliki uspjeh.

Treće, ne postoji danas država, regija ili čak grad u razvijenom svijetu koje ne koriste ovu vrstu finansijskih proizvoda. Bolji su od klasičnih kredita MMF-a ili komercijlnih banaka jer imaju odgođen rok plaćanja, u ovom slučaju pet godina i plaća se samo kamata.

Dok u drugom slučaju novac se vraća u ratama i to zna biti opterećujuće za budžet. Srbija je, na primjer, zadnje tri godine emitovala oko pet milijardi eura od čega su dvije milijarde takozvane kovid obveznice emitovane zadnjih godinu dana.

Stoga, baš kao i kod vakcina, danas je puno više koristi od euroobveznica koje je emitovala Srpska, nego potencijlne štete koju može imati u budućnosti.

(N.Sp.)