Visoka cijena za niske standarde!

Uprkos svim pojeftinjenjima goriva, cijena karte u gradskom prevozu, uz “tešku borbu”, snižena je sa 1,60 na 1,40 maraka, dok mjesečne karte koštaju isto. Poslije višednevnih pregovora i sastanaka postignut je dogovor kojim su opet najmanje zadovoljni korisnici, zbog kojih se uopšte i plaća i organizuje javni prevoz u gradu.

Činjenica je da pojedinačne karte, na koje se odnosi pomenuto sniženje, predstavljaju mali dio u ukupnom iznosu prodatih karata, dok mjesečne karte čine najveći dio “kolača”, kako za prevoznike, tako i za kućni budžet građana.

Sramotan dogovor

Dogovor grada i prevoznika za mnoge je sramotan, i to ne samo zbog pojeftinjenja karata koje malo ko koristi, nego i zbog činjenice da bi mnogi prevoznici morali uložiti mnogo više od zarade na mjesečnim kartama, da bi uopšte mogli obavljati posao.

Prema prijedlozima i pritužbama građana objavljenim na internet stranici skupštine, gradski javni prevoz u Banjaluci ima nevjerovatno niske standarde u vezi s pitanjima bezbjednosti, profesionalnosti ili higijene. S obzirom na to da se problem kvaliteta toleriše već duže vrijeme, situacija s cijenama karata mnogima od korisnika izgleda nebulozno.

Kašnjenje, otkazivanje polazaka, gužve, manjak polazaka, pokvareni autobusi ili autobusi u raspadu, prokišnjavanje, ignorisanje putnika koji čekaju na stanicama, vozači koji puše i pričaju na telefon dok voze i posebno nedostatak komunikacije u vezi s organizovanjem linija i putanja – neki su od problema na koje građani upozoravaju. Problem imaju i lica s invaliditetom, jer uprkos ispunjenoj formi, ovoj kategoriji stanovništva kretanje najčešće otežavaju vozači.

– Prevoznici su se obavezali da će autobusi biti pristupačni za osobe s invaliditetom. Iako oni jesu formalno pristupačni, na stanicama ne staju blizu ivice trotoara da bi se moglo normalno ući. Ista situacija je za žene sa djecom u kolicima i stare osobe. Svima nam je onemogućen prevoz – kaže Olivera Mastikosa.

Prljavština i kašnjenje

Higijena je takođe jedan od najčešće spomenutih problema, a “šampion” u ovoj oblasti, sudeći po opisima korisnika, jeste linija za Debeljake.

– Mislim da linija 3b za Debeljake ima najprljaviji autobus u gradu, neuredan, a kada hoćete da sjednete ne znate da li je sjedište mokro ili hladno, jer autobus ima rupu na krovu. O grijanju u autobusu nema ni govora, a ljeti ubace autobuse s visokim tapaciranim sjedištima koja nisu nikada oprana. Ta sjedišta možete vidjeti možda još samo u muzeju – kaže Rada Rujević.

Korisnicima gradskog prevoza problem predstavlja i prelazak na tzv. ljetni red vožnje. Građani smatraju da bi  smanjeni obim usluge, odnosno ukidanje pojedinih linija tokom raspusta, trebalo da dovede i do smanjivanja cijene prevoza.

– Ljetni i zimski red vožnje ne razumijem, ljudi rade i ljeti, kada djeca ne idu u školu i nečim moraju putovati. Ukidanje pojedinih linija je besmisleno, a cijena mjesečne karte je i dalje ista. Ko je tu na dobitku, putnici ili auto-prevoznici? A neljubazni vozači, koji bi vreće krompira ljepše vozili nego ljude, tema su za sebe. Nerijetko se dešavalo da stariji ljudi padaju u autobusu zbog naglih polazaka ili kočenja. Vozači ne staju na svim stanicama, nego na onim za koje smatraju da treba. Više puta je pored mene autobus samo prošao – kaže Banjalučanka Nataša Gligorić.

Ovo su samo neke od pritužbi za koje se građani nadaju da će doći na dnevne redove skupštinskih i komisijskih zasjedanja, a kako su izračunali pojedini građani, cijena karata ne bi mogla da bude više od jedne marke.

(Press)