Vladika Atanasije: Božić je šansa za zajednički život

Božić je šansa. Za nova prostranstva. Obnovu čovjeka, pojedinca i čovječanstva, poruka je vladike bihaćko-petrovačkog Atanasija.

U  božićnom intervjuu za “Nezavisne” govori o današnjem poimanju dobra i zla, poziva čovjeka na buđenje, apeluje na značenje mira u suštini Božića, pozivajući vjernike na vrednote praznikovanja.

U ovom je intervjuu vladika Atanasije govorio i o neskromnosti u redovima Srpske pravoslavne crkve (SPC).

Sa kakvim osjećanjima dočekujete ovaj Božić i na koje biste poruke praznika podsjetili sve koji slijede put hrišćanstva?

ATANASIJE: Svaki čovek na isti način treba da prilazi ovom jedinstvenom prazniku, kao jednoj posebnoj šansi. Šansi zajedničkog života. Jer Božić otvara nova prostranstva za čoveka, za pojedinca i za čovečanstvo. Po Svetom pismu, ali i po prirodi, smene dana i noći ustaljene su pojave. Mržnja, pravda i nepravda, smrt i bolest, sve te pojave se recikliraju. Jedina je novost – dolazak Boga na ovaj svet, u istoriji čovečanstva i sveta mi tu činjenicu proslavljamo. Bog dolazi na svet sa planom i ciljem da ovaj svet unapredi, preporodi, donese  impuls životu, čoveka učini jačim od greha, smrti i bolesti. To je nada. To je cilj. I čovek jedino treba da se uključi i učestvuje u provođenju tog Božjeg plana.

Danas smo, nažalost, svjedoci različitih manifestacija regresije duha. I vjerujućem čovjeku učini se da se granica između dobra i zla pomjera…

ATANASIJE: Čovek se otuđio od Gospoda. I zbog toga se brišu granice između dobra i zla, kroz ratove, mržnju i regresiju o kojoj vi govorite. Poimanje dobra i zla ne bi trebalo da bude promenjiva kategorija. Vrednosti su čoveku date stvorenjem Božjim i da bi zadržao zdravost, čovek treba biti u zajednici sa originalom, sa Tvorcem.

Kako unaprijediti stanje svijesti i duha današnjeg čovjeka i ovaj svijet učiniti boljim za život?

ATANASIJE:  Božićem. Upravo zbog toga kažem da je Božić nova šansa, jer mi otvaramo nove vizije i svetonazore pred sobom, vraćamo se istinskoj prirodi čoveka. Vi ste u pravu, jer mnogi ljudi danas nisu svesni da žive u lažnim svetovima. Recimo, kad su ljudi u vlasti, to možemo videti, kako zaborave da ih i jedna najmanja kijavica može pokositi, ali nisu svesni kada i koliko su odlutali od realnog života. Zbog toga mnoge bolesti i nesreće na ličnom planu razbiju našu iluziju u kojoj živimo. Od nas se traži da se saberemo i budemo pre svega zajedno, jer je Bog došao da bi bio uz nas, uz čoveka. Mir Božji prati i oproštaj i pomirenje koje dajemo i tražimo.

Čini se, međutim, da se često vrijednosti o kojima Vi sada govorite zanemare kao suština praznikovanja, jer svjedočimo obilježavanju praznika i uz alkohol, oružje…, čak i na Badnje veče.  Koliko Crkva može da utiče da se to promijeni, da se vjernik vrati na put, prije svega mira Božjeg u danima Božića?

ATANASIJE:  Jako je dobro da ste to pomenuli. Crkva može da učini i ja apelujem na sve ljubitelje života da sačuvaju razum i pozivam čoveka na mir. Jer Bog, sve što je stvorio, stvorio je dobro, a đavo, kako nam je već poznato, nastoji to preinačiti jer ima svoj program, program smrti inspirisan mržnjom. Najviše boli kada uspeva u tome, posebno kroz poroke. Podsećam, i u troparu, dakle molitvi božićnoj, Isus je svetlost razuma i izvor mudrosti. Zlo uništava zdrav razum, a razum je komandant, razum je stvoritelj zakona i presudan za čoveka i zajednicu. Kada se razum okupira, nastaje haos. Upravo zbog toga, apelujem na ljubitelje života da sačuvaju razum.

Voljela bih da čujem Vaše mišljenje o primjerima  nedosljednosti u zavjetu skromnosti  u redovima Srpske pravoslavne crkve? Predmet kritike su materijalne vrijednosti, raskošna imovina…, a to je daleko od principa skromnosti na koju je svojim primjerom pozivao patrijarh Pavle i sasvim sigurno šteti ugledu SPC.

ATANASIJE:  Hvala vam na ovom pitanju i, nažalost, vaša ocena stoji.  Dobro je postavljati ga na taj način, posebno i u vreme Božića. Vi sada govorite o nedoslednosti, koja se, slažem se, pojavljuje čak i kod nekih verskih ljudi. Podsećam, Isus se rodio u pećini,  ne ni u, materijalno gledano, prosečnom  domu, i rekao je “naučite se od mene, blag sam i smiren i vi ćete svoj mir naći.”  Ali, ima mnogo i onih koji u SPC slede put Isusa ili Jovana Krstitelja ili svetog patrijarha Pavla. I o njima treba govoriti i te primere zapaziti. Niti jedan sveštenik Eparhije bihaćko-petrovačke nije imućan, ja vam to garantujem, svi oni su se odlučili na veliki podvig – ljubavlju doprinositi. Osim toga, koje to bogatstvo jedan sveštenik može više da ima?

Čini se da su mnoge krize uzrokovane bolešću porodice, kao ćelije društva, kroz nedostatak vremena, nekvalitet odnosa, izgubljen kontakt među roditeljima i djecom. Kako ozdraviti porodicu?

ATANASIJE:  Bez porodice je nemoguće i zamisliti zdrav život društva, jer dete treba oslonac i hrabrost od oca, ljubav i mudrost majke, da bi drugoga moglo ohrabriti ili omudriti. Najbolje očuvana porodica je tamo gde je crkvena pobožnost. Crkva može biti i zamena za dete koje odrasta bez oca ili majke. Porodica je naročito okupljena o Božiću, koji nas poziva na sve to. Dakle, i zbog toga, Božić je šansa.

(Nezavisne novine)