Vladimir Blagojević za banjaluka.net: Vrijeme je da napravimo iskorak

“Znam da će zvučati kao floskula, ali zaista želim dati svoj doprinos razvoju i našeg grada i naše Republike. I ovo može zvučati slično, ali dijete sam ovog grada i garantujem da Banjaluku niko ne voli više od mene. Baš zato svoj politički put želim da krenem iz gradskog parlamenta”.

Rekao je ovo u razgovoru za portal banjaluka.net Vladimir Blagojević, javnosti poznat kao portparol Privredne komore RS, a odnedavno i kao kandidat za odbornika u banjalučkom parlamentu.

– Do sada nikada nisam bio član nijedne partije. Politikom se nikad nisam aktivno bavio, sve do prije nešto više od dva mjeseca, kada sam prihvatio poziv i postao član Socijalističke partije – dodao je naš sagovornik.

Zbog čega ste se odlučili za aktivno političko učešće, kao kandidat za odbornika u parlamentu najvećeg grada RS?

Iskreno, smatram da je baš sada najbolji trenutak za iskorak. Upravo tako se i zove moja lična kampanja unutar partijske, u kojoj želim skrenuti pažnju sugrađana na niz stvari koje nisu urađene, da je vrijeme da ih uradimo, odnosno da ono urađeno dodatno unaprijedimo. Dakle, da napravimo iskorak! I to u pravom smjeru.

Većina ljudi danas me poznaje kao portparola Privredne komore Republike Srpske. Radom u ovoj instituciji svakodnevno sam se susretao, a i danas se susrećem, sa nizom problema sa kojima se suočavaju privrednici. Smatram da ne postoji bolji i konkretniji način, nego da te probleme pokušam i ja lično rješavati kao odbornik u Skupštini Banjaluke. Naravno, ukoliko Banjalučani baš mene prepoznaju kao osobu koja zaslužuje njihov glas, a vjerujem da hoće.

Ma koliko bilo koji pojedinac mislio da može sam uticati na odluke, rješavati probleme, doprinositi društvu u kojem živi, nažalost, nije u pravu. Ustvari, može, ali u daleko manjoj mjeri, nego da kroz svoj politički angažman artikuliše ideje i pretvori ih u djela. I to vrlo konkretna djela.

Zašto baš Socijalistička partija?

Prvo, zbog ljudi koji su članovi i koje iskreno i duboko cijenim. Drugo, zbog porodične tradicije koja je duboko u meni ukorijenjena, ali i vaspitanja i stavova koje su mi roditelji usadili od djetinjstva. Potičem iz radničke porodice i potpuno je logično da pristupim partiji koja u svojoj baštini ideju socijalizma, partiji ljevice. Uvjeren sam da su ove ideje utkane u svakog našeg sugrađanina i da ne postoje oni koji su protiv pravde, jednakosti, mira, slobode, patriotizma. Treći razlog je tradicija i postojanost. Socijalistička partija u Republici Srpskoj osnovana je prije više od 27 godina i dala je nemjerljiv doprinos razvoju i Banjaluke i Republike Srpske, izborila se sa brojnim izazovima i ostala doslijedna sebi i svojim idejama. Dakle, sve ovo ukazuje da sam na pravom mjestu, a vjerujem i u pravo vrijeme.

Ukoliko osvojite mandat, šta će biti teme i aktivnosti na kojima ćete najviše insistirati?

S obzirom da se više od 11 godina bavim problemima iz privrede, ali i da sam aktivan u sportu, uz aktuelna pitanja koja muče naše sugrađane, to će biti teme kojima ću se prevashodno baviti. Smatram da ljudi i treba da se bave onim što najbolje poznaju i onim za šta su se školovali.

Sigurno da će na listi mojih prioriteta biti unapređenje poslovnog ambijenta na lokalnom nivou, ukidanje ili smanjenje brojnih nameta na privredu, stvaranje povoljnijih uslova za nove investicije, ubrzavanje procesa i smanjenje administracije.

Pripremio sam niz inicijativa koje će ići upravo u tom pravcu. Takođe, ne smijemo zaboraviti ni podršku preduzetnicima. Prioritet moraju biti mladi ali ne smijemo zanemariti ni one nešto starije koji imaju dobru, inovativnu i primjenjivu poslovnu ideju. Za njih u budžetu moraju postojati bespovratna sredstva, kako bismo im omogućili da pokrenu posao, a time ćemo stvoriti mogućnost za nova zapošljavanja i veće plate.

Banjaluka ima sve preduslove da postane razvojni centar i to ne samo za privrednike našeg grada, već cijele regije. Osnivanjem naučno istraživačkog centra, namijenjenog razvoju novih, inovativnih proizvoda, kao i uvođenju novih tehnologija u privredna društva, jačali bi konkrentnost naših preduzeća. Pomogli bi našim kompanijama da kreiraju sopstvene proizvode, a ne da svoje poslovanje zasnivaju na „lohn“ poslovima, odnosno poslovima dorade. Potencijal za rast ovakvog centra prevazilazi kapacitete našeg grada, što bi ovom centru omogućilo mnogo šire polje djelovanja i samoodrživost. Naravno, ovo je samo dio planova koji se odnosi na privredu, a na kojima ću insistirati kao odbornik.

S druge strane, veći dio života proveo sam u sportu. Potičem iz rukometne porodice koja je dala osvajače zlatnih olimpijskih medalja, svjetskih i evropskih trofeja. Zbog toga je sasvim logično da sam se i ja dugo godina bavio rukometom. Čak sam završio i trenersku školu. Više od pet godina član sam Upravnog odbora Rukometnog kluba Borac m:tel i moje polje djelovanja, naravno, biće i pitanja koja se tiču sistemske podrške ne samo rukometu, već sportu uopšte. Jar, Banjaluka je decenijama bila poznata po sportskim uspjesima i mi moramo naše sportske klubove vratiti na mjesto koje im pripada.

Naravno, kao neko ko je čitav život proveo u ovom predivnom gradu, odlično poznajem svakodnevne probleme sa kojima se susreću naši sugrađani. Fokus će mi biti od infrastrukturnih i komunalnih problema, pa sve do izgradnje novih sadržaja po kojima će Banjaluka biti prepoznatljiva. Da ne otkrivam odmah sve, ali mogu vam reći da će mi prioritet biti rješavanje otpadnih voda koje se ulijevaju u Vrbas, kao i izgradnja gradskog muzeja, kao novog sadržaja u kojem bi naši sugrađani saznali sve o gradu u kojem žive, od znamenitih ličnosti po kojima i danas nazivamo neke dijelove grada, umjetnika i sportista, do privrednih giganata po kojima smo bili poznati u bivšoj državi ali i šire.

Kakav je privredni potencijal Banjaluke, koliko je trenutno iskorišten i šta bi bile vaše preporuke kako bi se napravio korak više?

Smatram da Banjaluka ne smije biti samo administrativni, već i privredni grad. S obzirom na broj stanovnika, potencijal koji u svakom smislu ima, ali i višegodišnju tradiciju i ugled koji su gradili nekadašnji privredni giganti, Banjaluka mora i može mnogo više u prirvednom smislu. Nedavno je Vlada Republike Srpske utvrdila Nacrt zakona o slobodnim zonama. Neke lokalne zajednice već aktivno rade na uspostavljanju slobodnih zona. To mora biti prioritet i Banjaluke. Ne želim ponavljati ono što sam rekao u prethodnom odgovoru, ali navešću neke podatke koji ilustruju trenutnu poziciju našeg grada, a svima će biti jasno koliko još možemo.

Ukupan broj zaposlenih u martu 2020. godine u Banjaluci iznosio je 72.749 radnika. Od tog broja, najviše radnika zaposleno je u sektoru trgovine (17,8 odsto), zatim u državnoj upravi, odbrani i obaveznom socijalnom osiguranju (13,3 odsto), pa tek onda dolaze radnici u prerađivačkoj industriji, koji čine 11,4 odsto od ukupnog broja zaposlenih. U Banjaluci posluju samo tri privatne kompanije koje zapošljavaju više od 1.000 radnika, od kojih se samo jedna bavi proizvodnjom.

S druge strane, obim spoljnotrgovinske razmjene na teritoriji grada Banjaluka u 2019. godini iznosio je 2,21 milijardu maraka, što je u odnosu na 2018. godinu manje za 456,8 miliona KM. U ukupnom obimu spoljnotrgovinske razmjene Republike Srpske, Banjaluka učestvuje sa 25 odsto, odnosno jednom četvrtinom. Od tog iznosa, vrijednost izvoza preduzeća sa teritorije grada Banjaluka bila je 612 miliona KM, a uvoza čak 1,6 milijardi KM.

Da ne idem u druge detalje, ovi podaci dovoljno govore da je banjalučkoj privredi neophodna veća podrška. U fokusu nam moraju biti naši ljudi, koji su spremni da ulože novac, da pokrenu preduzeća. Naravno, ne smijemo zaboraviti ni strane ulagače ali prioritet moraju imati domaći. Istina je da dolaskom stranih investitora dobijamo novi kapital, nova tehnologija, otvaramo nova tržišta… Ali, stranim investitorima je profit jedini motiv. S druge strane, domaći ulagači žive ovdje, žele razvijati i grad i društvo, vide svoju budućnost ovdje. Zato im moramo posvetiti više pažnje. Saslušati njihove zahtjeve i učiniti lokalni poslovni ambijent pogodnim za nove investicije. Samo na taj način možemo očekivati veći broj zaposlenih, veće plate, odnosno rast životnog standarda svih naših sugrađana.

Spomenuli ste da ste član Upravnog odbora RK Borac m:tel. Kakvo je, po vama, stanje u banjalučkom sportu?

Bez sistemskih rješenja i sistemske pomoći ne možemo očekivati da naši sportski klubovi, na čije uspjehe smo svi više nego ponosni, ponovo dođu na mjesto koje im pripada.

Za početak, moramo vratiti Banjaluci epitet grada sporta u punom smislu te riječi. Zato moramo početi od najmlađih. Sistemskom podrškom moramo obezbijediti novac za sve klubove, uz uslov da ukinu članarine djeci. Taj pristup započeli smo mi u RK Borac m:tel i već daje odlične rezultate, jer je sve više djece koja se počinju baviti rukometom. Omladinski sport, kao osnova zdravog društva, mora biti baza. Ne smijemo dozvoliti da nam talentovana, ali i ona manje talentovana djeca, napuštaju sport samo zato što im roditelji nisu u prilici da izdvajaju 40, 50, pa i više maraka mjesečno za članarinu.

S tim u vezi, kroz sportske saveze grada moramo odvojiti žito od kukolja. One klubove koji profesionalno rade, od onih koji postoje samo formalno a koji stalno traže neku pomoć. Posebna pažnja mora biti usmjerena na stručnost trenera, posebno najmlađih kategorija, jer je njihova odgovornost ogromna.

Takođe, izdvajanja iz budžeta grada za vrhunske sportske rezultate moraju biti veća, ako se želimo pozicionirati na mapi Evrope kao grad sporta. Neprihvatljivo je da najuspješniji klubovi iz drugih lokalnih zajendica u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini, koje imaju neuporedivo manji budžet od Banjaluke, izdvajaju više novca za svoje klubove, nego što to dobija Borac ili neki drugi uspješni banjalučki klubovi, bez obzira o kojem sportu se radi.
Nema boljih ambasadora i bolje promocije grada i države od naših sportista. Zato oni zaslužuju mnogo veću pažnju i veću podršku i ja ću se svim silama zalagati da tu pomoć i dobiju.

(banjaluka.net)