Vladimir Putin testira Zapad i njegovo jedinstvo
Foto: Screenshot
Dronovi nad Poljskom; MiG-ovi koji prelijeću estonski vazdušni prostor; telekomunikacijski kablovi oštećeni duboko ispod Baltičkog mora; aerodromi paralizovani sajber-napadima i kvadkopterima; misteriozne eksplozije i atentati; botovi koji pumpaju propagandu da poremete izbore: nijedno od ovoga samo po sebi nije povod za rat, ali sve zajedno prerasta u nešto novo i opasno. Vladimir Putin vodi kampanju u sivoj zoni protiv NATO-a: jeftin, poricljiv i pažljivo kalibriran pokušaj da uzdrma Evropu, ali bez otvorenog sukoba. “Nismo u ratu”, izjavio je ove sedmice njemački kancelar Fridrih Merc. “Ali više nismo ni u miru.“ Šteta nikada nije bila ozbiljna, pa čemu sve to? Putin zna da ne može poraziti NATO u direktnoj borbi, ali njegov cilj, sudeći prema govorima i spisima, nije samo da pravi probleme. On pokušava da postigne tri stvari — i mora podbaciti u svakoj od njih.
Prvo, Putin želi da razbije jedinstvo NATO-a. Njegov cilj je da Evropljani počnu sumnjati jedni u druge, a posebno u američku posvećenost savezu koji je osnovan 1949. godine. Želi posijati sumnju u član 5, prema kojem se napad na jednu članicu smatra napadom na sve; i da na kraju odvoji Ameriku od Evrope. Putin često tvrdi da NATO želi da raskomada Rusiju; zato on smatra da NATO mora biti uništen iznutra. Na prelazu vijeka Amerika je bila jača od svih svojih neprijatelja i prijatelja zajedno. Osama bin Laden počeo je proces urušavanja. Njegov napad na Blizance 2001. naveo je Ameriku na pretjerano angažovanje u Afganistanu i Iraku, što je izazvalo revolt kod kuće protiv stranih obaveza. Vladari Kine sanjaju o sličnom američkom povlačenju iz Istočne Azije. Zato i Si Đinping koristi sivozonske upade kako bi Tajvan učinio ranjivim — i kako bi potkopao vjeru u američku odbranu azijskih partnera. Uz svoju nepažnju prema bezbjednosnom poretku koji je podržavao svijet od 1945, Donald Tramp olakšava Si-jev zadatak, piše Economist.
Isto se dešava i u Evropi. Trampov odgovor na upad drona u Poljsku bio je da to “možda i nije bila namjera”, iako se očekivao znak solidarnosti. Lako je povezati te riječi s povredom estonskog vazdušnog prostora od strane tri MiG-31 deset dana kasnije. Tramp mora jasno naglasiti svoju posvećenost vojnoj akciji u Evropi ako to bude potrebno. Ako se sabotaže i povrede vazdušnog prostora počnu posmatrati kao rutina, odvraćanje postaje predmet rasprave — a kad se o njemu raspravlja, ono slabi.
Putinov drugi cilj odnosi se na Ukrajinu. Njegova ljetna ofanziva nije uspjela, pa želi povećati cijenu za evropske zemlje koje podržavaju ukrajinsku vojsku. Fokus sivih napada su države koje su najjači saveznici Ukrajine. Poljska, Estonija i Danska trpjele su upade dronova, ometanje GPS-a i sabotaže. Njemačka je bila meta sajber-napada na svoje odbrambene i logističke firme. Moldavija i Rumunija, kao granične države, doživjele su miješanje u izbore — u oba slučaja bezuspješno, što pokazuje da Putin ne uspijeva uvijek. Njegova poruka biračima i političarima je jasna: umjesto da šaljete oružje Ukrajini, trebali biste misliti na to kako da umirite Rusiju ili branite sami sebe.
Treće objašnjenje ove kampanje je dublje i starije. Putin prezire klasične liberalne demokratije čije bogatstvo i otpornost pokazuju njegove promašaje i represiju. One ga ekonomski nadmašuju. BDP Rusije manji je od italijanskog, iako ima više nego dvostruko veću populaciju. Što više može posijati razdor i zabunu unutar Zapada, to snažnije djeluje. Što više može diskreditovati centrističke vlade, to će više koristi imati populistički nacionalisti koji dijele njegovu sumnju prema ujedinjenoj Evropi.
Šta saveznici trebaju uraditi? Prvo, moraju sve razotkrivati. Iskušenje je da se sitne provokacije ignorišu ili, bez dokaza o ruskoj odgovornosti, da se ne iznose optužbe. Ali ignorisati sivu zonu znači prepustiti je. A jednom kad je predate, ona se širi. Sabotaže, sajber-napadi, miješanje u izbore: sve to treba brzo pripisati i objaviti, s dokazima. Time se Rusiji oduzima mogućnost poricanja i zapadnim biračima stavlja do znanja da su meta kampanje.
NATO i Evropska unija takođe moraju ojačati otpornost. Odbrana u sivoj zoni uključuje rezervne dijelove i ekipe za popravke kablova i cjevovoda, brze sajber-odgovorne timove i otporne izborne komisije. To je dosadan, ali ključan posao stvaranja otpornosti i pripreme. Istovremeno, Evropljani moraju ojačati i svoju vojnu odbranu. Patrole u Baltičkom moru moraju biti stalne; potrebno je više senzora. Evropi trebaju jeftini presretači koji mogu obarati dronove koje Rusija proizvodi na desetine hiljada. Dizati F-35 i trošiti projektile vrijedne milione dolara na dronove koji koštaju samo hiljade dugoročno iscrpljuje evropsku odbranu i čini je ranjivom.
Na kraju, savez mora nametnuti jasnije cijene. Dronovi iznad granica trebali bi pokrenuti sankcije protiv dobavljača i fiktivnih firmi. Sajber-napadi trebali bi izazvati sajber-protivmjere. Vrijeme je da se ruska zamrznuta imovina iskoristi za finansiranje odbrane Ukrajine, što je u suštini i odbrana Evrope. I da, ta odbrana može značiti i obaranje ratnog aviona koji predstavlja prijetnju životima ili imovini. Plašljivi upozoravaju na eskalaciju, ali odbijanje da se reaguje prijeti eskalacijom druge vrste. Ako Rusija pomisli da može nekažnjeno provoditi ograničene napade, jednog dana bi se moglo desiti nešto zaista opasno — poput Putinovog pokušaja da zauzme dio teritorije oko Narve s estonske strane granice, grada naseljenog Rusima čija prava Rusija navodno brani.
Sve ovo je teško uraditi čak i ako je američka garancija čvrsta. Još je teže kad je Tramp nepredvidiv član saveza. Ove godine kaže da podržava NATO, ali prošle je sugerisao da bi “ohrabrio Rusiju da radi šta hoće” onim članicama koje ne plaćaju dovoljno. Takve riječi doživljavaju se kao poziv na testiranje i razjedinjavanje. Putin sluša.
Oznake: Vladimir Putin
Otkriven narko-tunel ispod granice SAD i Meksika: Zaplijenjena tona kokaina VIDEO
