Zakon se krši u svakoj drugoj banjalučkoj radnji: Trgovci ne prihvataju reklamacije

Većina trgovaca u Banjaluci zloupotrebljava činjenicu da su potrošači neinformisani o pravima, pa često odbijaju da prime reklamaciju na prodati proizvod i vrate im novac.

Pitanje vraćanja novca u slučaju raskida ugovora ili neke druge radnje između kupca i trgovca, jedan je od najčešćih problema sa kojim se potrošači suočavaju.

Iako su po Zakonu o zaštiti potrošača, trgovci dužni da u određenim situacijama vrate novac kupcima, mnogi od njih i dalje se oglušuju.

U moru radnji u Banjaluci, rijetki su prodavci koji prihvataju reklamacije i izlaze u susret kupcima.

Neki su razradili ozbiljnu taktiku kako da ne prihvate čak ni opravdanu reklamaciju potrošača, kada se samo posle nedelju nošenja čizme odlijepe ili se skupa odjeća „raspadne“ nakon prvog pranja.

More primjera banjalučkih potrošača pokazuju da većina trgovaca nema razumijevanja, ne želi da vrati novac, neljubazno i nerado zamijeni robu, a neki čak i okrive kupce.

– Znam da nam je većina robe nekvalitetna, zato uvijek čuvam račun, ali ni to ne pomaže. Pokušala sam jednom vratiti hlače, koje su mi na džepovima pukle nakon samo jednog nošenja, ali od toga nije bilo ništa, još su i galamile na mene – ispričala je Dragana Simić.

Kaže da je problema imala i kada odmah drugi dan donese stvar koja joj ne odgovara.

– Kupila sam cipele i kada sam ih probala kod kuće, videla sam da je jedna šira od druge, iako su isti broj. Pretpostavljam da su mi dali onu koja je bila na izlogu i koju je probalo 100 ljudi, kad sam vratila rekli su da novac ne vraćaju i da je sa cipelama sve u redu – kaže Dragana.

Primjera radi, u zemljama Evropske unije, roba koja je stajala u izlogu i obuća koju su kupci probali, prodaje se po jeftinijoj ceni i sa obaveznim naglašavanjem da je nošena, što smatraju polovnom robom.

Koliko smo daleko od EU svjedoče i primjeri Sandre Vuković, koja je kupila poderan džemper, ali nije mogla da ga vrati, niti je znala kome da se dalje žali.

– Drugi dan sam ga vratila i tražila svoj novac, ali nisam ga dobila. Prodavačica je rekla da nikada ne vraćaju novac i da je nemoguće da je džemper takav kupljen. Drugi dan sam morala na put, tako da sam ostala bez 70 KM i džempera – kaže Sandra, koja često putuje u Švajcarsku, gdje je situacija potpuno drugačija.

Kaže da tamo možeš vratiti sve što ti ne odgovara u roku od dvije godine, čak i ako si odjeću nosio sve vrijeme.

– Ako date 200 evra za patike i one se raspadnu nakon pola godine imate pravo da ih vratite i uzmete novac, to ljudi stalno rade. Možete čak bez problema zamijeniti majicu koja vam se jednostavno prestala sviđati – priča ona, te dodaje da je u svijetu sasvim normalno, ono što naši ljudi smatraju sramotom.

Sve ovo dešava se jer imamo spor pravosudni sistem, smatra ekonomski analitičar Zoran Pavlović.

– Imamo zakone koji su nesprovodivi jer je efikasnost pravosudnog sistema slaba. Sve se rasteže i niko se neće žaliti i pozivati se na svoja prava, jer je sudski sistem spor. Podnesete tužbu danas, a ona dođe na red za godinu dana, zatim dolazi prva rasprva, pa druga, pa treća, tako da se to zna razvući na četiri godine, a to se nikome ne da – smatra Pavlović.

Ima izuzetaka

Ipak, nisu sve radnje iste. U Banjaluci ima prodavnica koje prihvataju reklamaciju i drže se propisa, ali kupci ni sa njima nemaju dobra iskustva.

– Ima nekoliko većih i ozbiljnih trgovina koje vrate novac, doduše uz milion pitanja i prijeke poglede trgovaca, tako da, iako je njihova greška, ja se osjećam neugodno. Vjerujem da je tako svima, ali moramo biti svjesni da nije sramota tražiti svoj novac – dodaje Banjalučanka Dragana Simić.

(EuroBlic)