Magazin 02.02.2016.

Zamke popustljivog odgoja: Ljubav ne kvari dijete, kvari ga nedostatak discipline

ČITANJE: 2 minute
odgoj
Način na koji roditelji odgajaju djecu je direktno povezan s izgradnjom psihičkih struktura i tipa ličnosti iste te djece. Još u prvoj polovini 20. vijeka, psihoanaliza odraslih je uvjerljivo pokazala da oni odrasli koji kao djeca nisu dobili dovoljno ljubavi, postaju neurotične ličnosti.

Nastale su nove smjernice: Djeci morate pokazivati ljubav! Nemojte ih traumatizovati uskraćivanjem ljubavi!

Ako je dokazano da najčešći rezultat nesretnog djetinjstva bez ljubavi jeste nesrećna, neurotična odrasla osoba, zar to ne znači da će rezultat srećnog djetinjstva biti zadovoljna i srećna odrasla osoba? Ako nepokazivanje ljubavi dovodi do neuroze, zar nije onda tačno da pokazivanje ljubavi dovodi do zdravo formirane ličnosti?

Polazeći od takvih pretpostavki za koje ćemo tek kasnije shvatiti da su pogrešne, pokazivanje ljubavi je stavljeno u centar odgojnog pristupa »ideologije srećnog djeteta«.

Prateći savjete o savremenom odgoju djece, a sve u cilju očuvanja i unapređenja dječjeg mentalnog zdravlja, roditeljima je postalo najvažnije kako se njihovo dijete osjeća. Da bi roditelj mislio da je dobar roditelj, njegovo dijete se stalno moralo osjećati voljeno i biti srećno. Zato su se roditelji počeli truditi da djecu uvjere da su jako voljena, omogućujući im samo pozitivne doživljaje i iskustva.

Poslije nekoliko deecenija takve prakse, počeli smo uviđati da nije nužno da će takvo dijete postati srećan odrasli. S razočaranjem smo shvatili da ta druga formula – “srećno” dijete, nesrećni odrasli – nije samo moguća, već je i najverovatnija. Prava sreća je jedno, ali nazovimo to u ovom slučaju razmaženo dijete i prezaštićeno dijete su nove patologije, rezultat novog pristupa. Prvo izrasta u patološkog narcisa, a drugo u pasivno-ovisnu ličnost.

Razmažena djeca uprkos visokoj inteligenciji, izrastaju u nesocijalizovane ličnosti koje ne žele odrasti, koje su sebične i narcisoidne, koje slabo kotrolišu svoje impulse, sklone su nasilju, uprkos svojim talentima nemaju radne navike tako da su neuspješni, i koje zbog toga dugo ostaju u simbiotskoj vezi sa svojim roditeljima i kada zađu u svoju četvrtu ili petu deceniju.

(Atma.hr)