“Zapad radi idiotariju, Hute niko nije uspio uništiti”

‘U petak, rano ujutro, SAD i Britanija napale su u Jemenu više od desetak ciljeva pod kontrolom militanata skupine Huti. To je bio odgovor na više od 25 napada Huta na brodove u Crvenom moru od novembra, koji su krenuli nakon izraelske invazije na Gazu‘, piše za Guardian Mohamad Bazzi, direktor Centra za bliskoistočne studije Hagop Kevorkian i profesor novinarstva na Univerzitetu Njujork.

‘Zvaničnici zapadnih zemalja, a posebno američki predsjednik Džo Bajden, tvrde da žele smanjiti rizik od širenja rata iz Gaze na druge dijelove Bliskog istoka. Ali vazdušni i pomorski napadi na Jemen pod vodstvom SAD-a, predstavljaju najznačajnije širenje sukoba otkako je Izrael pokrenuo napad na Gazu nakon Hamasovog napada 7. oktobra. Umjesto da izbjegnu širi rat, SAD i njegovi saveznici eskaliraju regionalne napetosti i dolijevaju ulje na vatru sukoba koji se već prelio na Liban, Siriju, Irak, Jemen i Crveno more. Požar bi lako mogao izmaknuti kontroli, ali to je možda više slučajno nego planirano.

Bajden je ovom naredbom postao četvrti uzastopni američki predsjednik koji je naredio vojne napade na Jemen, te je tako nastavio dvadesetogodišnju neuspješnu američku i zapadnu politiku koja se uglavnom svodi na bombardovanje, protuterorističke operacije i podršku diktatoru u najsiromašnijoj zemlji Bliskog istoka.

Vašington kao da se trudi ponoviti svoje pogreške: godine bombardovanja američkih saveznika tokom dugog građanskog rata u Jemenu nisu uspjele otjerati Hute niti ih uvjeriti da promijene svoj smjer. Zapravo, iz svakog vojnog sukoba, Huti su izašli jači.

Odmazda SAD-a protiv Huta u suprotnosti je s navodnim Bajdenovim pritiskom na Izrael da obustavi svoju invaziju na Gazu, u kojoj je dosad ubijeno već više od 23.000 Palestinaca – a dnevni broj žrtava premašuje bilo koji drugi veliki sukob u 21. vijeku, navodi Oxfam. Zbog izraelskog napada takođe je raseljeno 1,9 miliona ljudi – gotovo 85 posto stanovništva Gaze. SAD i njegovi saveznici opiru se možda i jedinom pravom putu za deeskalaciju u regiji: vršenju pritiska na Izrael da prekine invaziju i prihvati prekid vatre.

Primirje bi takođe oduzelo Hutima razlog za napade na komercijalni brodski saobraćaj u Crvenom moru. Zvaničnici grupe su i sami rekli da će prestati ometati globalnu trgovinu kada Izrael prestane bombardovati Gazu. Vojni udari koje predvodi SAD vjerojatno će imati suprotan učinak: vođe Huta obećale su da će nastaviti s napadima na brodove i posebno ciljati one američke i savezničke.

Huti, koji su prije rata u Gazi gubili podršku u Jemenu, nemaju razloga mijenjati taktiku budući da je sukob povećao njihovu popularnost širom Bliskog istoka. Ti se militanti smatraju jednim od rijetkih igrača u regiji koji može na bilo koji način uticati na SAD i njegove saveznike zbog njihove podrške Izraelu, za razliku od arapskih vlada koje nisu uspjele uvjeriti Vašington da izvrši jači pritisak na Izrael.

Huti su takođe iskoristili rat u Gazi kako bi si podigli ugled unutar ‘osovine otpora‘ – saveza milicija i drugih nedržavnih organizacija koje podržava Iran.

Savez uključuje Hamas, Hute, libansku militantnu grupu Hezbolah i nekoliko šijitskih milicija u Iraku i Siriji – a te su grupe napale američke i izraelske ciljeve u cijeloj regiji kao dio nastojanja da se prekine rat u Gazi.

Od 7. oktobra, Hezbolah i izraelske snage skoro svakodnevno razmjenjuju vatru preko izraelsko-libanske granice, a Hezbolah kaže i da pokušava zadržati neke resurse izraelske vojske podalje od fronte u Gazi. Prije američko-britanskih napada na Hute, Bajdenovu administraciju najviše je brinulo izbijanje pravog rata između Izraela i Hezbolaha. U međuvremenu, milicije koje podupire Iran u Iraku i Siriji izvele su 130 napada bespilotnim letjelicama, raketama i projektilima na američke trupe u te dvije zemlje od sredine oktobra, pri čemu je ranjeno 66 vojnika. 4. januara, SAD je ubio zapovjednika iračke milicije u vazdušnom napadu na Bagdad, rekavši da je ovaj planirao napade na američke trupe. Taj je vazdušni napad razljutio iračku vladu i pojačao pozive iračkih frakcija da se protjera oko 2.500 američkih vojnika koji se još uvijek nalaze u Iraku i pomažu u borbi protiv Islamske države.

Milijarde dolara američke vojne pomoći Izraelu opterećuju druge američke saveze u regiji. Dva najbliža saveznika SAD-a u arapskom svijetu, Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati, opiru se pridruživanju međunarodnoj pomorskoj koaliciji, koju je prošlog mjeseca okupila Bajdenova administracija, kako bi se suprotstavili Hutima i zaštitili saobraćanje brodova u Crvenom moru. Saudijski zvaničnici žele očuvati krhko primirje s Hutima i svjesni su široko rasprostranjene podrške Palestincima i ljutnje zbog izraelskih postupaka u Gazi, širom arapskog svijeta. U Jemenu već jako dugo podržavaju palestinske težnje.

Građanski rat u Jemenu koji traje godinama, vrlo je komplikovan sukob, pogotovo zato što šefovi Saudijske Arabije i Irana podržavaju različite strane. Međutim, sukob je dramatično eskalirao u septembru 2014., kada su Huti ušli u glavni grad Sana‘a i zaprijetili da će pregaziti ostatak zemlja. U martu 2015. Saudijska Arabija je, uz američko oružje i podršku obavještajaca, predvodila koaliciju sunitskih arapskih država i pokušala istjerati Hute i vratiti na vlast međunarodno priznatu vladu Jemena.

Uprkos blokadi i hiljadama vazdušnih napada, savez predvođen Saudijskom Arabijom nije uspio istjerati Hute iz Sana‘e. U suštini, Huti su dobili rat i posredstvom UN-a postigli prekid vatre sa Saudijskom Arabijom, iako dvije strane još uvijek pregovaraju o trajnom primirju. Prošlog marta, nakon pregovora koje je omogućila Kina, Iran i Saudijska Arabija, složili su se obnoviti diplomatske odnose i deeskalirati napetosti. Taj je dogovor otvorio put širem sporazumu oko Jemena.

Za SAD i Britaniju ti bi događaji iz prošlosti trebali poslužiti kao opomena: regionalna sila koju su godinama podržavali je pokušavala uništiti Hute, ali bili su nadjačani i prisiljeni na pregovore.‘