Žarko Laušević o Draganu Nikoliću: Srećni smo bili, svi u njegovom društvu
Glumac Žarko Laušević se u novom broju nedjeljnika NIN oprostio od Dragana Nikolića dirljivim tekstom. Prenosimo ga u cjelosti.
-Ovdje ide dođavola latinska izreka ‘O mrtvima sve najbolje’! Jer je uvijek tako – sve najbolje. I sad – ne znaš šta da kažeš, napišeš. Sve izgleda tanko, patetično, nedovoljno. Knjigu da sastaviš – malo je to. A, opet, kad bi htio i da izvrneš ovu izreku opraštajući se od Dragana Nikolića, pa da napišeš sve najgore, ili makar nešto loše, ostao bi prazan ovaj papir preda mnom, pred Beogradom, pred svijetom. Kao da je neko bacio veliku bombu na Beograd. Užasnu bombu i napravio toliku štetu, da je nikakve reparacije neće i ne mogu nadoknaditi. Šta bi volio da slušaš, koju muziku? Vivaldija, četiri godišnja doba. Koje ti je najljepše?
Ljeto… Na Savi. Jesi mi vidio brod? Samo na slici. Mnogo je lijep. Ići ćemo… ovog ljeta… samo malo da ojačam. Srećni smo bili, svi u njegovom društvu. Na sceni, u kadru, u kafani. Privilegovani. Uživali u njegovim dosjetkama. Uživali u njegovoj glumi. Kako smo sad nekako mali, a jesmo. Koliko je njegova duhovitost i duhovnost prevazilazila naše nesnalaženje. Uvijek. Koliko mi ništa ne znamo o tome. O Njemu. On sada sve zna. I uvijek je znao. Gospodin. Najveći Gospodin koji je pohodio Balkan i njegove scene. Uvijek Gospodin. Kupi taj Gaga… odijelo koje nikad niko ne bi našao. Najbolje. Ni u Londonu, ni u Parizu, Rimu, nego na Bulbulderu, na Krstu, pa ga pokloni najboljem bokseru iz Radničkog, ili daruje svom dragom Čiti… Pa, onda pronađe još bolje i skuplje u najskupljoj radnji na svijetu, na Šanzelizeu, i… zatim ga pokloni slučajnom, nepoznatom. I uvijek – da ne zna ljevica šta radi desnica. Oprosti mi što te, evo, cinkarim, Gago, ali ja ne znam nikog ko je toliko tajno poklanjao, kao ti, kao Milena što je. Ljubavi, sebe, svega. Naše je samo što damo drugima! Da, tu plemenitu hrišćansku poruku jeste rekao jedan veliki Otac, ali ne znam nikog ko je toliko i samo tako delao, kao ova Njegova djeca. Oprosti mi, Milena, oprosti, Gago! Gaga? Da, jeste najveći Šmeker koji je hodao Balkanom, i jedini. Da, jeste i Glumac od koga su svi učili. I Čovjek koji je krojio mjeru. Učili se od njega životu, glumi, ljubavi, prijateljstvu, odanosti. I najmatoriji, i Bora, a o ovim starijim, da i ne pričamo. Umio je sve, bolje od svih. Da stane ispred tebe kao ortak, da svakome izađe na crtu, da te pomiri sa budalom, da te približi velikom, da uvijek bude frajer. Da bude – Milenin frajer. Cijelog svog života da bude Milenin drug i ljubavnik i muž. Da voli najljepšu ženu, Milenu. Umio je da voli i tuđe živote i druge ljude. To je najteže. Ne znam šta da ti kažem, kume, kume svih glumaca, da li da zadržavam suze, ili da sačuvam neki davni osmjeh do skorog susreta na boljem mjestu. Mora da i tamo teče tvoja Sava, gdje te kod Čede-dede već čekaju Bora i ekipa. I odaću sada svijetu jednu veliku tajnu, oprosti mi, Gago! Da si, kojim slučajem, LIJEPO pjevao u ona dva najveća naša filma, ta dva filma ne bi valjala ništa! A šta je još veća tajna? Ti si lagao da ne znaš da pjevaš! Čuo sam te! Ti to umiješ! Ti si bio najbolji pjevač ove nenataložene zemlje koju si izabrao da oplemeniš. Svi ostali smo obmanjivali, obmanuli i omanuli. A, ti si samo to slagao u životu. Da ne znaš… da pjevaš. A pjevao si životu, ljubavi, prijateljima, glumi. Bolje nego iko prije tebe, bolje nego što će ikada neko poslije. Brod? Jeste, mnogo je lijep. I ići ćemo, ovog ljeta ili nekog sljedećeg, čim malo ojačamo, ne brini. Da, taj brod će, tvoj, sve nas, negdje na ljepše mjesto, ne brini. Doviđenja, plemeniti Čovječe!”
(NN)
Na festivalu u Kanu biće prikazan film hrvatskog režisera o zločinu Srba nad Bošnjacima
