Mnoge osobe imaju potrebu da kompenzuju nedostatak ljubavi u djetinjstvu i loš odnos s roditeljima kroz biranje pogrešnih partnera.

Neke osobe imaju tendenciju da iznova i iznova ulaze u odnose koji su za njih na neki način ugrožavajući. Biraju partnere/-ke koji su emotivno nestabilni, distancirani, nedostupni, hladni, egoistični, čak i agresivni.

Ovakav fenomen Frojd je nazivao “repeticionom kompulzijom” pri čemu osoba pokušava da kroz partnerske odnose popravi one koji su postojali sa jednim od roditelja (suprotnog pola) a koji su na neki način bili ugrožavajući-obacivanje, ostavljanje, omalovažavanje, zanemarivanje ili zlostavljanje.

Dakle, osobe imaju tendenciju da biraju ili ostaju u odonosima za koje svjesno znaju da ih ugrožavaju kako bi kroz ove odnose “popravili” stare koji su nastali u djetinjstvu između njih i roditelja.

U novim odnosima oni pokušavaju da uspiju ono što nisu sa svojim roditeljima-pridobiju ljubav osobe koja ih odbija. Na neki način smatraju da će moći da promijene osobu sa kojom su i da će osjetiti ljubav koju nisu dobili u primarnoj porodici. Ovo se naravno ne dešava- iako osoba uporno pokušava da se dokaže da je vrijedna pažnje i ljubavi njen narcistični partner to ne uviđa.

Postojanje ugrožavajućih odnosa u primarnoj porodici može dovesti do toga da se osoba na neki način navikne na takve interakcije i da ostvaruje slične odnose kasnije jer je to obrazac koji joj je poznat i prema tome lakše prihvatajući. Dodatno, osoba može imati uvjerenje da ne zaslužuje drugačiji “tretman” usljed sniženog samopouzdanja koje je posljedica kontinuiranog nipodištavanja i zanemarivanja.

Kada je u primarnoj porodici postojalo iskustvo zanemarivanja, napuštanja, odbacivanja ili čak zlostavljanja pored toga što osoba može ponavljati ovakav obrazac u kasnijim odnosima sa partnerom ona može takođe uraditi sasvim suprotno-može bježati od bilo kakvog vezivanja plašeći se da se traumatični obrazac ne ponovi ili može težiti pretjeranom vezivanju i traženju ljubavi (često bivajući pretjerano posesivna i ljubomora) kako bi kompenzovala nedostatak ljubavi u djetinjstvu.

Ovakve traume mogu u interakciji sa strukturom ličnosti da dovedu do nastanka različitih poremećaja ličnosti i u sklopu njih različitih disfunkcionalnih ponašanja-pretjeranog konzumiranja psihoaktivnih supstanci, samopovređivanja ili agresije prema drugima.

Kako odustati od ugorožavajućih odnosa

Iako osoba iznova pravi istu grešku ona je često svjesna da radi protiv sebe i da je to što radi ugrožavajuće po njeno psihofizičko zdravlje. Prvi korak ka mijenjanju ovih obrasca ponašanja jeste svijest o tome da osoba ima pravo i da može da ostvari odnose koji su adekvatni.

Jako je bitan rad na građenju samopouzdanja i vraćanju sigurnosti u sebe i sopstvene sposobnosti-osoba treba da shvatiti da to što je drugi odbacuju ili su je odbacivali nije problem njene adekvatnosti već limitiranosti drugih da pruže bliskost.

Takođe, potrebno je mijenjati pogrešna uvjerenja o tome kako odnos treba da izgleda i razviti vještine da se prihvate i uvaže sopstvene emocije i želje. Odustajanje od starih obrazaca ponašanja, čak i ako su oni ugrožavajući, je uvijek težak proces ali ono što se dobije na kraju je vrijedno tog napora.

(Vaspsiholog.com)