Politika 19.05.2021.

Zašto ćuti Radovanova Srpska demokratska stranka?

ČITANJE: 3 minute

Piše: Milovan Bjelica

Odluka da se Radovan Karadžić pošalje u Veliku Britaniju jednaka je smrtnoj kazni. Nije Radovan dobio presudu i nije u zatvoru zbog toga što je pucao, već zbog toga što je bio na čelu pokreta svoga naroda! Pokreta koji je odbranio srpski narod i utemeljio Republiku Srpsku!

Krsna slava Republike Srpske (1994. godina)

Ne iznenađuje me što su tokom suđenja svi ćutali i što nisu bar deklarativno podržavali odbranu našeg prvog predsjednika, što su se poigravali njegovim imenom te stavljali i skidali table, nije mi iznenađenje ni što sada ćute kada ga šalju u zatvor u Velikoj Britaniji čime mu doživotni zatvor preinačuju u smrtnu presudu, ali ne mogu da shvatim da povjerujem i prihvatim da ćuti njegova Srpska demokratska stranka.

Radovan Karadžić, Momčilo Krajišnik i Borivoje Sendić

Srpska demokratska stranka se ponaša kao da se stidi svoje prošlosti. Kao da su nas nebulozne optužbe da smo izdajnici gurnule na neki put koji nije naš. I sada mi tim putem idemo nesigurnim korakom, pri tom stari članovi i osnivači ne mogu da nas poznaju, a mladi ljudi da prepoznaju ono što su im o SDS-u pričali očevi i djedovi i o čemu su čitali i učili.

Milorad Ekmečić

Prestali smo u nekom trenutku da vodimo politiku kontinuiteta. Odavno sam vrh stranke ne reaguje dovoljno brzo i jasno po mnogim pitanjima. Prepuštamo stvari slučaju i zanemarujemo sopstvenu važnost za Republiku Srpsku, njenu demokratiju i društvo.

Slavko Leovac, Milutin Najdanović, Aleksa Buha, Milovan Milanović i Milan Novaković

To je vidljivo na brojnim primjerima, od istupa zvaničnika, sjećanja na članove i funkcionere, komemoracije preminulim članovima i funkcionerima, zaštite i pomoći pred stranim i domaćim sudovima i tako u nedogled.

Strahinja Živak, Božidar Vučurević, Dragomir Vasić, Slobodan Bijelić i Duško Kornjača

Na tom je fonu i ovaj odnos prema sudbini prvog predsjednika SDS-a i Republike Srpske.

Jovan Šarac, Kosta Plakalović, Nedeljko Prstojević i Milan Ninković

Tako na zvaničnom sajtu stranke u dijelu koji govori o njenoj istoriji, nema pomena ni dr Radovana Karadžića, ni dr Nikole Koljevića, dr Alekse Buhe, dr Jovana Raškovića, Momčila Krajišnika, akademika Milorada Ekmečića i Slavka Leovca, dr Milutina Najdanovića, Borivoja Sendića, Velibora Ostojića, Strahinje Živaka i drugih, koji su zadužili i Republiku Srpsku i srpski narod, a kojima treba da se kao jedna politička organizacija od imena i prezimena ponosimo i dičimo.

Sjednica Regionalnog odbora SDS-a 1995. godine: Velibor Ostojić, dr Nikola Koljević, dr Radovan Karadžić, Momir Tošić, mr Momčilo Krajišnik i Dušan Kozić

Zbog toga moram u svoje i u ime sokolačkog odbora stranke da reagujem. Moram da kažem ne u moje ime. Ne ćutanju, ne zatvaranju očiju, ne pogledu u pod i prihvatanju diktata, ne urušavanju sjećanja na osnivače stranke, na prvog predsjednika, a Boga mi ne i zaboravu dr Jovana Raškovića.

Na um mi padaju Radovanove riječi “SDS je brend, brend koji je važno očuvati zbog demokratije u Republici Srpskoj”, plašim se da je od brenda ostalo samo ime i grb.

Mada vjerujem da je to i više nego dovoljno da se obnovi sve ono što SDS jeste i treba da bude.