ZBOG ENERGETSKOG RATA SA EU: Rusija glavninu isporuka gasa i nafte preusmjerava u Aziju

Rusija svoja prirodna bogatstva počinje da koristi kao oružje i to puno ubojitije od klasičnog, navodi portal Geopolitka.

Dovoljno se osvrnuti i vidjeti što se u svijetu (a najviše u Evropi) negativno događa usljed energetske krize, koja proždire ekonomije, dovodi do deindustrijalizacije i golemih socijalnih problema.

Nakon što je ruski LNG tanker “Pskov” završio utovar gasa u novom proizvodnom LNG terminalu “Gazproma” na obali Finskog zaliva, krenuo je prema Aziji.

Radi se o gasu koji nije isporučen zaustavljenim gasovodom “Sjeverni tok” za potrošače u Njemačkoj.

Prema podacima navigacionog portala Veselfinder, brod ide prema egipatskoj luci Port Said, gdje bi trebalo da stigne 26. septembra, a ta je luka put prema Aziji kroz Crveno more.

Navedeni tanker može da isporuči do 100 miliona kubnih metara tečnog gasa. Osim njega, na sidrištu u Baltičkom moru je još jedan sličan ruski tanker “Veliki Novgorod”.

Oba ta tankera su u maju isporučila tečni prirodni gas Indiji, zemlji koja, u energetskom smislu, vjerovatno najviše profitira usljed velike svađe Zapada i Rusije.

Spomenuti tankeri će, vjerovatno, u slučaju zastoja tranzita ruskog gasa gasovodom kroz Litvaniju isporučivati tečni gas u rusku baltičku enklavu Kalinjingrad.

Ono što je već jasno, Rusija će glavninu svojih isporuka gasa i nafte preusmjeriti u Aziju, a taj proces je već odranije u toku, dok je sada dodatno dinamizovan.

Dovoljno se podsjetiti na Ekonomski forum u Vladivostoku, na kojem je “Gazprom” s kineskim državnim energetskim divom sklopio ugovor o izgradnji još gasovoda “Snaga Sibira dva” i onim preko Mongolije, koji će koristiti nalazišta iz zapadnog Sibira.

Gotovo isto dogodiće se i s ruskom naftom, koje se EU u sklopu svog šestog sankcijskog paketa odrekla (one koja stiže tankerima), dok će nafta kroz naftovode i dalje slobodno teći zbog velike zavisnosti pojedinih članica EU od ruskih energenata.

Glavnina ruske nafte završiće na azijskim tržištima, dok će EU nastojati da to kompenzuje uvozom s Bliskog istoka i iz Meksičkog zaliva (američka nafta).

Sve će to, naravno, povećati njenu cijenu s obzirom na produženje ruta snabdijevanja, ali i nedostatak raspoloživih tankera.

Opasna energetska igra pretvorila su u pravi energetski rat. Sada je već nebitno ko je i u čemu pogriješio tj. omogućio da do ovoga dođe.

Stvar bi trebalo hitno pokušati popraviti, jer se, prema svemu sudeći, radi o nepovratnom procesu u kojem će (oko toga se već slažu svi svjetski analitičari) daleko najveću cijenu platiti EU, navodi “Geopolitika”.

(SB)