ZNAMENITE LIČNOSTI BANJALUKE Tragična sudbina porodice Poljokan

Navršilo se 79 godina od stravičnog ubistva ugledne trgovačke porodice Poljokan u Banjaluci.

U želji da podsjetimo i neke mlađe generacije možda upoznamo sa učenim ljudima koji su živjeli, radili i stvarali u Banjaluci, i kao takvi ostavili trag u istoriji grada, Srpskainfo će svake sedmice objaviti po jednu biografiju velikana ovog grada.

Seriju tekstova pripremamo u saradnji s mladim književnikom Milošem Štrkićem, koji je nedavno objavio i drugo izdanje knjige “Velikani grada na Vrbasu”.

Salomon Haim Poljokan

Gospodska ulica još pamti vrijeme kada su u njoj bile smještene veleljepne radnje koje su odisale dobrotom i radom njihovih vlasnika – banjalučkih Jevreja.

Pričati o uvaženim sugrađanima a ne pomenuti djelić njihove bogate istorije ne bi bilo pravdeno. Jevreji naše prostore naseljavaju u 16. vijeku, tražeći utočište i mir na prostorima tadašnje Otomanske imperije. Kao ljudima vičnim mnogim zanimanjima, sa „zlatnim rukama“, ondašnje vlasti dozvoljavaju njihovo naseljavanje. Nakon aneksije BiH, Austrougarska postaje još sigurnije mjesto za jevresku zajednicu. U tom periodu u BiH, a samim tim i u Banjaluku, dolaze aškenazi, grupacija Jevreja porijeklom iz Njemačke, Poljske i Rusije, koji, zajedno sa sefardima, porijeklom iz Španije i Portugalije, tada veće zajednice, mijenjaju dotadašnji život grada.

Sefardski ladino i aškenaski jidiš, srpski i „šareni turski“ jezik svakodnevno su se mogli čuti na banjalučkim ulicama, prilikom trgovine ili običnog razgovora.

A kada pričamo o trgovini i Jevrejima, nikako ne možemo da zaobiđemo porodicu Poljokan. Najpoznatiji izdanak ove trgovačke porodice je Salomon Haim Poljokan, sin uglednog banjalučkog trgovca i posjednika hadži Rafaela (Rafe) Poljokana.

Rođen je 15. avgusta 1879. u Banjaluci, koja je tada brojala nešto manje od 10.000 ljudi. Kako se navodi u austrougarskom popisu, Banjaluka je bila treći grad po veličini. Pored Salomona, Poljokanovi su imali još dva sina – Jakoba i Isaka, kao i kćerku mezimicu Matildu.

Salomon 1907. godine osniva tgovačko preduzeće i kreće dobro utabanim stazama svoga oca. Salomonova kuća bila je u samom centru grada, oslonjena svojim lijevim krilom na hotel „Palas“. U njenom prizemlju nalazila se prostrana trgovačka radnja. Kako se u radnju ulazilo preko širokih stepenica, odnosna basamaka, narod, uvijek spreman da daje imena i krštava po svojoj volji, prozva radnju „Poljokan na širokim basamacima”.

U braku sa suprugom Micikom (Mici) Salomon dobija sina Rafaela i kćerku Sarafinu (Šarika).

Baveći se trgovinom, uživajući u porodičnoj harmoniji, porodica Poljokan spokojno je provodila dane u Banjaluci sve do 1940. godine, koja je naslutila tragična dešavanja koja će se odigrati ne samo u gradu na Vrbasu ili u Evropi, već i u čitavom svijetu.

Masakr

Prohladno sedamnaesto oktobarsko veče bilo je za starog trgovca Poljokana obično kao i sva ostala. Zaključavši vrata svoje radnje, otišao je u „Palas“, gdje ga je očekivalo društvo. Uz koju časicu ljutoga pića i dim oporog duvana sati su prolazili kao minute. Kad je sat na crkvi otkucavao 12 časova, Poljokan je bio u kući i spremao se na počinak. Ujutro je služavka Marica došla da probudi gazdu i zatekla potresnu sliku. Stari Poljokan ležao je u lokvi krvi, dopola svučen, sa tri uočljive rane na telu.

Zahvaljujući listu „Pravda“, koji je posvetio jedan članak ovom događaju, Banjalučani su bar nešto saznali o ubistvu. Sve drugo ostala je tajna!

Policija je po dolasku ustanovila da to nije bilo jedino ubistvo. Ulazeći u spavaću sobu policija zatiče beživotna tijela Poljokanovog sina Rafaela i supruge Micike, iz kojih je još tekla krv. Uviđajem je utvrđeno da su ubice u kuću ušle iz dvorišta, popevši se preko pomoćnih objekata na terasu, a odatle prvo u Poljokanovu sobu, pa zatim i u spavaću. Ubice su dobro bile obaviještene o rasporedu soba, a po ranama koje su zadali Poljokanovima vidi se da su bili profesionalci i u tom smislu.

Prve sumnje bile su usmjerene na najbliže komšije.

Sumnja je pala i na mesara Mirka Kovačića, ustašu i desnu ruku stožernika Viktora Gutića. Kovačić je bio član ustaškog Izvanrednog narodnog suda u Banjaluci, što se navodi u studiji „Ustaški stožer za Bosansku Krajinu“ uglednog profesora Milana Vukmanovića. Za rata je bio poznat po otimanju srpske i jevrejske imovine.

Vlasti su pokrenule istragu, ali ovaj slučaj nikada nije dobio epilog. Ostala su samo nagađanja.

Po dolasku ustaških vlasti ovakva ubistva bila su dio svakodnevice. Nove vlast nije zanimala sudbina sitnog banjalučkog trgovca, predstavnika predratne buržoazije, te su zaokupljeni izgradnjom nove države ovaj zločin gurnuli u fioku da stare (ne)prežaljene rane ponovo ne bi otvarali.


Salamon Levi (Poljokan) je prvi od sefardskih Jevreja došao u Banjaluku 1863. iz Sarajeva i sa sinovima Bohorom, Rafom, Isakom i Dudom formirao veliku porodicu, koja je obilježila grad za sva vremena i bila poznata i van granica BiH.

Kao dijete je nesretnim slučajem izgubio jedno oko, zbog čega su ga prozvali Poluokan, te mu je uz prezime Levi dodato i Poljokan. Vremenom je prezime Levi sasvim potisnuto, a ostalo je samo Poljokan.

Poljokanov park

Još jedan ugledan izdanak poznate banjalučke jevrejske porodice Poljokan svakako je hadži Isak, uspješan trgovac, vlasnik trgovine „Poljokan pod lipom”, koju su Banjalučani tako nazvali zbog lipe koja se nalazila pored radnje.

Međutim, on će ostati najpoznatiji kao vlasnik zemljišta na kome se i danas prostire jedan od simbola grada na Vrbasu – Poljokanov park.

(Srpskainfo)

RADOJIČIĆ: Kvalitet vazduha 9. decembra u Centru, Boriku i Paprikovcu bio u prvoj kategoriji

Gradonačelnik Banjaluke Igor Radojičić rekao je danas da su mjerenja aero-zagađenja u gradu zvanična, odnosno vrši ih ovlaštena institucija sa licenciranom opremom i stručnim licima. Radojičić je danas, na aktuelnom času gradskog parlamenta, naglasio da uređaji za mjerenje ne pripadaju nijednoj političkoj partiji. “Mjerenja ne može da vrši neko ko je na pijaci kupio uređaj”,

Predstavom Peđe Bajovića otvoren 2. Banjaluka stand up festival

Predstavom „Rok trajanja“ stand up komičara Peđe Bajovića iz Zagreba u utorak 10. decembra u Vijećnici Banskog dvora otvoren je 2. Banjaluka sand up festival. Predstava“Rok trajanja” je zadnja iz njegove dosadašnje tematske trilogije. -Vrlo kratak opis bi bio – ja kukam, a ljudi se smiju! Počinjem o stanju stvari za čovjeka mojih godina, pa

Glumci Down Syndrom centra Banjaluka igraju predstavu u ZTC Banja Vrućica

Glumci Down Syndrom centra Banjaluka 21. decembra odigraće predstavu “Mali princ” u ZTC Banja Vrućica, na koju dolaze i njihovi drugari iz Poljske u pratnji svojih terapeuta, koje dovodi ambasador Koviljka Špirić. Dan kasnije, 22. decembra, na donatorskoj večeri u Banskom dvoru šest konobara iz Down syndrom centra Banjaluka služiće goste. Ovih šest konobara, šest

Potpisan sporazum o saradnji na razvoju ženskog preduzetništva

Ministar privrede i preduzetništva Republike Srpske Vjekoslav Petričević i direktor Džender centra Srpske Mirjana Lukač potpisali su danas u Banjaluci sporazum o saradnji na sprovođenju programa u vrijednosti 24.844 KM radi postizanja ravnopravnosti polova u oblasti privrede. Lukačeva je rekla novinarima nakon potpisivanja da program podržava organizacija UN žene, koja je prepoznala program edukacije ženskih

VIDOVIĆ: Novim sistemom fiskalizacije do efiksanijeg plaćanja obaveza

Ministarka finansija Republike Srpske Zora Vidović izjavila je da će u narednoj godini biti uveden novi sistem fiskalizacije koji će biti zaštićen i u njega niko neće moći da ubacuje svoje sisteme i tako izbjegava plaćanje obaveza. – Prema novom rješenju, prije nego što dobijete račun u marketu, Poreska uprava mora da dobije taj prihod