ZNAMENITI BANJALUČANI Hamzaga Husedžinović, zaboravljeni gradonačelnik
Kako pričati priču o ljudima koji su svojim radom, trudom i ljubavlju ostavili dio svoje duše u gradu na Vrbasu, a ne sjetiti se njenog prvog gradonačelnika i „čuvara” Hamzage Husedžinovića?
U želji da podsjetimo i neke mlađe generacije možda upoznamo sa učenim ljudima koji su živjeli, radili i stvarali u Banjaluci, i kao takvi ostavili nemjerljiv trag u istoriji grada, Srpskainfo će svake sedmice objaviti po jednu biografiju velikana ovog grada.
Seriju tekstova pripremamo uz pomoć mladog književnika Miloša Štrkića, koji je nedavno objavio i drugo izdanje knjige “Velikani grada na Vrbasu”.
Hamzaga Husedžinović
Rođen je davne 1880. u takozvanoj Žutoj kući, porodičnom domu Husedžinovića, u blizini kasnije dobro poznate Crne kuće. Njegov otac Hamid posjedovao je pozamašan dio zemljišta, koji se otprilike protezao od današnjeg “Vodovoda” do Vrbasa, i niže Crne kuće do tadašnje Medrese.
Nakon diobe imovine s braćom, Hamzaga dobija zemljište u Petoševcima, na Tunjicama i na Rakovačkim barama. Pripala mu je i Žuta kuća i dio zemljišta uz Vrbas, na kome 1913. gradi kuću.
Na mjestu gdje je nekada bio ahar (dvorišna kuća), prema projektu arhitekte Josipa Vancaša, poznatog po projektima banaka, izgradio je kuću koja je svojom ljepotom i grandioznošću odudarala od drugih gradskih kuća. Za razliku od dotadašnjih turskih kuća, koje su se gradile povučene dublje u posjed, ova kuća je bila odmah uz ulicu, što je pokazivalo savremenost njenog vlasnika. Važila je za jednu od naraskošnijih kuća, kako po svojoj veličini i posebnom arhitektonskom uređenju tako i po enterijeru, na čije uređenje je potrošeno skoro koliko i na izgradnju.
Ciglana
Od jednog italijanskog industrijalca Hamzaga otkupljuje ciglanu, koja mu donosi veliki profit i stalnu finansijsku sigurnost. Koliko je prometa imala ciglana najbolje oslikavaju riječi koje je Hamzaga često ponavljao: „Svih sedmoro djece moglo bi živjeti u Parizu, a da ništa ne rade do kraja života”.
Po izbijanju Velikog rata 1914. godine Hamzaga dobija poziv za regrutaciju. Uspješno potkupljuje austrijskog ljekara i tako izbjegava učešće na frontu. Svoje mišljenje o dotad najvećem i najkrvavijem svjetskom okršaju opisuje riječima: „Za čije babe zdravlje da ja ostavljam svoje kosti na Galiciji?”
Po stvaranju Kraljevine Jugoslavije, to jest osnivanja Vrbaske banovine, sa 1928. na 1929. godinu, Hamzaga je izabran za prvog gradonačelnika Banjaluke. Tim povodom odlazi u Beograd u poklonstvenu deputaciju kralju Aleksandru Karađorđeviću. U pratnji njegove kćeri Ašide, kralj ga prima u dvoru, rukuje se i onako neobavezno reče: „Čujem u Banjoj Luci blato do koljena”. U tom trenutku Hamzagi je pao mrak na oči. Po izlasku iz dvora kćerki je rekao da bi mu lakše bilo da mu je neko prosuo pun lavor g..ana na glavu.
Po povratku u Banjaluku gradonačelnik užurbano počinje sa izgradnjom puteva. Kaldrmišu se i asfaltiraju ulice, uređuju parkovi i aleje, sve da bi se promijenila kraljeva kriva slika o zaostaloj turskoj varoši.
Doba blagostanja
U tom periodu, odmah do Hamzagine kuće, izgrađena je opštinska zgrada. Narod se poslije šalio da je gradonačelnik izgradio opštinsku zgradu pored kuće kako ne bi puno pješačio do posla.
Bilo je to doba blagostanja za Hamzagu i njegovu porodicu. Pored velikog imetka i ciglane, posjedovao je oko 30 kuća u tadašnjoj Banjaluci. Ali kako gospodin „slučaj“ ne miruje, Hamzagino upravljanje gradom se okončava. Razlog podnošenja ostavke bila je afera u kojoj je Hamzaga imao udjela.
(Srpskainfo)
KASTEL ĆE GORJETI: Stiže “Summer Stage” festival koji postavlja nove standarde u Banjaluci
Manje vježbanja sagorijeva više masti: Naučnici otkrili jednostavan metod za nedjeljni gubitak težine
Čudo na Mjesecu: Izgubljeni ruski rover iz 1970. godine poslao neočekivan signal
Lopovi sve češće kradu ovaj dio automobila: Popravka može koštati više od 2000 KM
Krpelj vas je ugrizao? Evo šta treba uraditi odmah i kada potražiti pomoć ljekara
