Znate li šta ustvari znači riječ IKEA?

Kamprad je u razgovoru za jedan švedski list 2008. rekao da je najveće bogatstvo Ikee u njenim prodavcima.

“Ja pripadam tim ljudima. Ako nešto želim da saznam ne pitam menadžere, razgovaram s prodavcima”

Uprkos tome što sjedi na gomili novca i danas pregledava promotivne kataloge svojih prodavnica, osnivač Ikee Ingvar Kamprad, genijalni tvrdica otporniji od svog namještaja, slavi svoj 90. rođendan.

Sin seljaka iz Smalanda, siromašne i pobožne pokrajine na jugu Švedske, Kamprad je postao jedan od najbogatijih ljudi na svijetu na osnovu jednostavnog obećanja milionima kupaca: “Kuća iz snova po cijenama iz snova”.

Od Los Anđelesa do Sidneja, od Laponije do Hong Konga, svi su prigrlili taj fenomen. Njegovo carstvo širom svijeta zapošljava 150 hiljada radnika i godišnje zarađuje tri milijarde evra.

Iako se posljednjih godina povukao iz posla, Kamprad još uvek izbliza prati izvanredan uspjeh “svog malog preduzeća”. Rođendan slavi u krugu porodice, a u Ikeinim prodavnicama povodom toga neće biti nikakvih događaja.

Priča o Ikei počinje 1943. godine

Nezainteresovan za studije, sedamnaestogodišnji Ingvar zainteresovao se za trgovinu. U kraju u kome je važan svaki ušteđeni novčić, Kamprad se borio s konkurencijom niskim cijenama.

Prodavao je olovke, okvire za slike, dekorativne predmete, pisaće mašine i dostavljao ih biciklom. Godine 1947. ponudio je tržištu prve komade namještaja koje je izradio mijesni stolar. Četiri godine poslije lansirao je prvi katalog.

Danas ga štampaju u 200 miliona primjeraka. Jedan radnik mu je 1956. sugerisao da se tokom transporta uklone noge stola kako bi taj komad namještaja mogao da stane u prtljažnik. Koncept sklopivog namještaja, jednostavnijeg i jeftinijeg za skladištenje i prevoz, postaće Ikeina umjetnost.

Slavni akronim IKEA zapravo jednostavno znači Ingvar Kamprad, Elmtarid i Agunnarid, što mu je bila tadašnja adresa. Godine 1958. otvara prvu prodavnicu namještaja u gradiću Almhult. Pet godina poslije započinje sa probojem na međunarodno tržište.

Ingvar Kamprad vjerovao je da njegov recept može proći svuda: niske cijene, niski troškovi, standard kvaliteta, samofinansiranje i skandinavski dizajn. Do 1970. je pokorio Švajcarsku, Australiju, Kanadu, Francusku, Sjedinjene Države, a zatim i Rusiju. Uspio je u Aziji i na Bliskom istoku.

Novac je stizao u potocima pa je pionir sklopivog namještaja postao pionir izbjegavanja velikog poreza. Godine 1973. seli iz Švedske u Dansku, a odatle 1977. u Švajcarsku.

Netransparentna struktura Ikee još je jedno naslijeđe njegovih preduzetničkih kvaliteta. Izvršne funkcije, strategija, dizajn i dalje su u Smalandu, ali s računovodstvenog i zakonskog stanovišta Ikea je podijeljena među fondacijama i kompanijama u Holandiji, Švajcarskoj, Luksemburgu i Lihtenštajnu. Kompaniju često optužuje da izbjegava plaćanje milijardi evra poreza, a Ikea tvrdi da sve radi po nacionalnim i međunarodnim zakonima.

Druga sijenka koja se nadvila nad osnivačem Ikee su njegovi mladi dani u švedskoj nacističkoj partiji. Švedska je u Drugom svjetskom ratu bila neutralna, no njena nacistička stranka ostala je aktivna i nakon 1945. Kamprad je rekao da je prestao dolaziti na sastanke 1948.

Priznao je da mu je to najveća greška u životu, a svoje učešće u stranačkom životu objasnio je kao “mladost-ludost”.

Do 2014. živio je u svojoj vili u blizini Ženevskog jezera … izolovano, izbjegavajući medije koji se rugaju njegovom prastarom Volvu i bodovima na kartici u supermarketu.

“Mislim da su škrtost i štedljivost u prirodi stanovnika Smalanda. Ja svoju odjeću kupujem na buvljaku jer na taj način želim da dam dobar primjer”, rekao je i jednom od rijetkih intervjua. Kamprad je u razgovoru za švedski list 2008. rekao da je najveće bogatstvo Ikee u njenim prodavcima.

“Ja pripadam tim ljudima. Ako nešto želim da saznam ne pitam menadžere, razgovaram s prodavcima”. 2010. prepustio je upravljanje kompanijom trojici sinova, a prije dvije godine vratio se u domovinu. ”

Odrastajući, svakodnevno sam gledao sirote radnike na farmama kojima nije bilo dopušteno da jedu u kući, nego u štali. Pritom sam naučio jednu stvar: ako želim uspijeti sa svojim malim idejama i postati biznismen, nikad ne smijem da napustim siromašne”, rekao je primajući nagradu za najboljeg preduzetnika.

(b92)