Zovu doktora da im naloži vatru
Neprimjereni pozivi, neobilježene ulice, kazne zbog brze vožnje i prolaska kroz crveno, problemi su sa kojima se svakodnevno bore spasioci u bijelom.
Dok nekima poziv poput „živim kod žutog kontejnera“, ili „imam mučninu u krstima“ i „smušu u glavi“, izgledaju komično, za medicinare iz Hitne pomoći oni su prava noćna mora. Jer dok neko naširoko objašnjava zašto je pozvao broj 124, inače rezervisan isključivo za hitne slučajeve, na drugom kraju grada ljekara možda čeka pacijent, koji se bori za život i kome je svaki minut dragocjen.
Ekipe Hitne službe bore se i sa saobraćajnim propisima, koji nisu uvijek na njihovoj strani. Zbog životno ugroženih pacijenata, vozači Hitne pomoći često su primorani da prođu kroz crveno svjetlo na semaforu, ili da voze brže nego što je dozvoljeno. Nagrada za njihovo požrtvovanje, kako kažu, ponekad bude i kazna za prekršaj.
– Zakon ne dozvoljava prolaz vozilu hitne pomoći kroz crveno svjetlo, niti prekoračenje brzine na radarskim kontrolama, pa svakodnevno imamo prijave za naše vozače, iako voze pod zvučnom i svjetlosnom signalizacijom. U tom slučaju dostavljamo MUP-u obrazloženje da se radilo o životno ugroženom pacijentu, navodimo vrijeme prijema poziva, adresu, ime i prezime pacijenta – objašnjava načelnica Službe hitne medicinske pomoći dr Nada Banjac.
Osim što se „pravdaju“ policiji, medicinari se muče i sa pronalaženjem neobilježanih ulica i ulaskom u nepristupačne kuće.
– Neke ulice su uske i strme i imaju oštre zavoje, pa naše vozilo ne može da prođe. Problem je i prilaz do stambenih zgrada, zbog vozila parkiranih ispred ulaza – objasnila je dr Banjac.
Dešava se da Banjalučani, najčešće stariji ljudi, koji žive sami i o kojima nema ko da brine, zovu 124 kad im je dosadno. Kada hitna dođe traže od ljekara da im naloži vatru ili ode u prodavnicu. Zbog ovakvih poziva nekoliko „stalnih mušterija“ je završilo na „crnoj listi“.
– Ipak, dešavalo se da im, iz čisto humanih razloga, pomognemo, kad već izađemo na teren, pa se dešavalo i da ložimo vatru i idemo po hljeb – ispričali su medicinari Službe hitne pomoći.
U grad za 10 minuta, na selo za sat
Ako nema gužve, kiše ili snijega, u užem gradskom području hitna stiže do pacijenta za manje od deset minuta. Bolesnici moraju sačekati nešto duže, ako žive u višespratnici u kojoj je lift pokvaren, jer u tom slučaju ekipe idu pješke noseći opremu i nosila, a problem može stvoriti i pretrpan parking pred zgradom.
Oni koji žive u udaljenim selima, hitnu moraju čekati i duže od sata, jer banjalučka Služba hitne pomoći pokriva teritoriju prečnika 100 kilometara.
Stop na mostu
Sanitetsko vozilo ne može preko Zelenog mosta i mosta u Česmi, pa i u najhitnijim slučajevima moraju zaobilaznicom.
To znatno produžava vrijeme dolaska hitne do pacijenta.
(blic.rs)
