ŽRK Borac prednjači u primjeni savremenih metoda na treninzima

Put od sedam milja prešao je Ženski rukometni klub Borac za nepune četiri godine postavši, od kolektiva koji se gasi, jedan od uzornijih na prostoru Srpske i BiH, a sve zahvaljujući ljudima koji su zasukali rukave i počeli da rade u drugoj polovini 2018. godine.

Nakon što su obezbijedili minimalne uslove za rukometašice koji se ogledaju u nabavci osnovnih rekvizita za trening, upristojili klupske prostorije i zakrpili još mnogo rupa nastalih dugogodišnjom nebrigom, počeli su da pišu novu priču koja je u posljednje tri godine jedna od najpozitivnijih ne samo u Banjaluci nego i mnogo šire. Osim obnavljanja omladinske škole i postepenog formiranja jakog seniorskog tima koji je minule sezone osvojio sve što se moglo u BiH, posebnu pohvalu zaslužuje opredjeljenje da uhvate korak s vremenom kada je u pitanju uključivanje nauke u trenažni proces, piše Glas Srpske.

Tako su “osicama” već nekoliko godina otvorena vrata Fakulteta za fizičko vaspitanje i sport, odnosno Instituta za sport.

– Svi znamo gdje je Borac bio prije pet godina, a gdje je sada. Dolaskom u klub direktora Darka Savića intenzivirali smo saradnju i, da tako kažem, otvorili vrata jedni drugima. Klub je na neki način postao nastavna baza u kojoj studenti mogu da osjete praksu. Srećni smo i što su naša dva bivša studenta Nikola Grahovac i Nikola Bijelić kao treneri važne karike u stvaranju ovog tima. Sport i nauka odavno su postali jedno, naši klubovi su tu malo zakazali, ali je došlo vrijeme da se struka pita, konsultuje i sluša, a rezultati su jasno mjerljivi – rekao je dekan Fakulteta za fizičko vaspitanje i sport Borko Petrović.

Slična saradnja uspostavljena je i sa Panevropskim univerzitetom “Apeiron”, na čija vrata kucaju rukometašice koje imaju problema sa povredama.

– Potpisali smo ugovor o spoljnotehničkoj saradnji sa ŽRK Borac, koga smo prepoznali kao zdrav klub sa stručnim kadrom i dobrom, direktnom komunikacijom. Od trenutka našeg dogovora rehabilitacija rukometašica Borca je u rukama naših studenata, naravno u saradnji sa profesorima, tako da saradnja donosi obostranu korist. Naši studenti imaju predmet koji se zove fizioterapija u sportu, pa im praksa sa klubovima poput muškog i ženskog rukometnog kluba Borac dosta znači, a s druge strane, i tim klubovima je od izuzetne važnosti da su njihovi igrači u sigurnim rukama – rekao je prodekan na Fakultetu zdravstvenih nauka Panevropskog univerziteta “Apeiron” Gordan Bajić.

Jedna od rukometašica koje su prošle svu golgotu sa onim Borcem koji je doveden na ivicu egzistencije jeste sadašnji kapiten Jovana Novaković.

– Ako vam kažem da smo na gostovanja putovale automobilima i to samo onaj broj igračica koji je dovoljan da odigramo meč, a da se dešavalo i da nam u nedostatku čuvara mreže na golu stoji igrač, mislim da je to dovoljno. Sada je sve mnogo drugačije, vedrije i profesionalnije. Od ljudi koji vode klub imamo ogromnu podršku, možemo da im se obratimo i kada imamo neki problem i van rukometa. Lijepo je kada osjećaš sigurnost i znaš da imaš podršku čak i kada ne ide najbolje – rekla je Novakovićeva.

Petrović ističe da je od najveće važnosti pravilan i stručan rad sa mlađim kategorijama.

– Klubovi možda nemaju dovoljno novca, ali je prioritet da onoliko koliko imaju troše na pravi način. Rad sa djecom u sopstvenoj školi je od presudne važnosti i zato je tu potrebno pažljivo odabrati trenere, jer upravo oni oblikuju buduće prvotimce. U ŽRK Borac su to prepoznali, ali još postoje oni koji misle da sve znaju. Ne moramo da idemo daleko i vidimo kako se radi, Hrvatska i Slovenija su blizu nas, nije sramota prepisati ili tražiti savjet – naglasio je Petrović.

Psiholog

Uključivanje u rad sportskog psihologa takođe je dugo bilo jedna od tabu tema u našim klubovima, ali se i to polako mijenja.

– Imale smo kolektivni razgovor sa psihologom, a sada smo počele da idemo i individualno. Jedva čekam da osjetim to iskustvo i čujem stručno mišljenje o onome što živimo na terenu, treninzima, utakmicama – rekla je Novakovićeva.

(SB)