Žuta vila monsinjora Pajića
PIŠE: Zoran Pejašinović
Mladi svećenik banjalučke biskupije, uporedo i kateheta, tj. vjeroučitelj, u Realci, Djevojačkoj, kasnije i u Učiteljskoj školi, Pavao Pajić (1873-1941) bio je očigledno ambiciozan i imućan čovjek.
Sa svega 28 godina, odlučio je da gradi veliku kuću, po „evropski”, i to na uglu Gizeline i Jukićeve ulice (danas Pelagićeve i Kralja Alfonsa XIII), svega 2-3 minuta hoda od Gospodske ulice.
Od vlasti je decembra 1901. dobio „Građevnu dozvolu”, kojom mu se odobrava da podigne „jednokatnu kuću od solidnog materijala”, a precizira se da se ima „građevne linije i visine podnožja tačno držati”, da se mora „krov sa crijepom pokriti”, te se dodaje: „pred zgradom imate izraditi tarac – trotoar”. Кazano je i da se nakon završetka gradnje treba tražiti dozvola za stanovanje.
Kuća će uskoro po izgradnji dobiti i prelijepu verandu, ogradu i pomoćne objekte, te postati jedna od najljepših privatnih uglovnica u Banjoj Luci. Ona će kasnije mijenjati vlasnike, ali će ostati ukras ove varoši.
Oznake: Zoran Pejašinović