Neobična priča sveštenika Branka Bosančića iz Banjaluke: U Australiji krči put pravoslavlju

Australijanci u manjim sredinama nisu navikli da vide sveštenika u mantiji, u šta sam se uvjerio kada sam putujući u Kanberu izašao iz automobila kako bih zamolio mještane da mi pokažu pravi put. Zurili su u mene u nevjerici, kao da su vidjeli duha pitajući da li sam stvaran, nakon čega su krenuli da me fotografišu.

Ovako kroz osmijeh započinje neobičnu životnu priču protojerej Branko Bosančić (35) iz Banjaluke, koji se sa suprugom i dvije kćerke skrasio u gradiću Vulongng u državi Novi Južni Vels. Osnovnu i srednju školu završio je u Banjaluci, poslije čega se upisao na Pravoslavni bogoslovski fakultet u Beogradu. Ljubav prema Bogu i crkvi naslijedio je, kako kaže, od svoje bake Jele, sa kojom je još kao dijete redovno odlazio na liturgiju. Po završetku fakulteta imao je plan da ide u Keniju. Međutim, poziv iz Sidneja odveo ga je na drugi kontinent.

– Prije polaska u Australiju, gdje sam već devet godina, u Beogradu sam rukopoložen za đakona. Prvo sam bio đakon vladike Irineja Dobrijevića, potom sekretar Australijsko-novozelandske eparhije sve do 2012. godine kada sam postao sveštenik u crkvi Svetog Jovana Krstitelja – kazao je on.

Za pet godina službovanja u ovoj crkvi Bosančić otkriva da je doživio razna zanimljiva iskustva, a jedno od njih je i krštenje muslimanske porodice iz Irana.

– Sve se desilo tako što sam objavio oglas da tražim radnika koji će čistiti crkvu. Na oglas se javio musliman iz Irana, koji je na razgovor došao u vrijeme bogosluženja iako je dogovor bio da dođe kasnije. Želio je da besplatno radi i dolazio je jednom sedmično. Poslije godinu poželio je da krstim njega i njegovu porodicu i od tada ne propuštaju nijedno bogosluženje – ispričao je Bosančić.

Osim Srba, na molitvu redovno dolaze i drugi pravoslavci, kao što su Rusi, Makedonci i drugi.

Dodao je da je narod isti s obje strane svijeta, samo su uslovi života mnogo drugačiji pa pravoslavci iz Australije za razliku od stanovnika BiH, koji se bore za puko preživljavanje, više vode računa o očuvanju identiteta.

– Svojim parohijanima uvijek kažem: Ako želite da vaša djeca budu Srbi, prije svega ih učite da budu pravoslavni hrišćani. Jasna srpska orijentacija može biti samo ako budemo pravoslavni hrišćani, a uz to dolazi prirodna otvorenost i tolerancija prema ostalim – rekao je Bosančić.

Dodaje da su ljudi u Australiji mnogo opušteniji, malo ko od njih prati modu, dok se Evropljani više ponašaju po utvrđenim principima. Bosančić kaže da sveštenici u Australiji svaki mjesec od parohije primaju platu. Slobodno vrijeme posvećuje misionarskom radu sa parohijanima i drugim ljudima.

Koliko se Bosančić pronašao u zemlji kengura potvrđuje činjenica da o povratku u Banjaluku i ne razmišlja, osim kad je u pitanju obilazak dragih ljudi.

Škola

U okviru parohije djeluje i srpska crkvena škola koju pohađa oko 50 djece. Za njih su svake srijede organizovani časovi srpskog jezika, vjeronauke i folklorne tradicije, dok je četvrtak rezervisan za okupljanje penzionera, koji ovaj dan uglavnom provode igrajući razne društvene igre.

(Glas)

Vukajlović: Zbog građana sam prešao u SNSD

Nakon što je odbornik kluba “Sloboda”, Stojan Vukajlović, odlučio da promijeni stranačke boje i dođe pod okrilje SNSD-a, dobrodošlicu mu je poželio prvi čovjek Banjaluke.