Jeste li znali: Banjaluka je nekada imala i termoelektranu
U našoj povremenoj rubrici “Sjećamo se stare Banjaluke”, odlučili smo da evociramo uspomene na danas malo poznatu istoriju elektrifikacije našeg grada, odnosno vrijeme kad je grad na Vrbasu imao čak i vlastitu termoelektranu, što je danas nepoznanica za većinu naših sugrađana.
Zvanično, elektrifikacija Banja Luke započela je daleke 1899. godine izgradnjom prve hidroelektrane na Vrbasu – “Delibašino selo” sa dvije turbine od 60 konjskih snaga, koju su za svoje potrebe izgradili sveštenici katoličkog samostana u Trapistima.
U ahivskoj građi zapisano je da su prve sijalice u Banjaluci zasijale 27. marta 1899. godine. Osvjetljavale su prostore i industrijske pogone – pivaru, siranu, fabrike tekstila i makarona i mlin ogromnog katoličkog samostana.
– Zahvaljujući tome samostan Marija Zvijezda sa svojim pogonima u Delibašinom selu je u noći nalikovao na grad iz bajke – obilje svjetlosti usred noći budilo je u Banjalučanima želju da se i oni koriste produktima civilizacije – zapisao je novinar Aleksandar Aco Ravlić.
Iste godine je Gradska uprava u Banjaluci počela gradnju prve mreže za rasvjetu domaćinstava i javnu rasvjetu u centru grada, skoro u isto vrijeme kada počinju elektrifikacije u najrazvijenijim evropskim državama, a osam godina prije Zagreba.
Već 1902. godine električnu rasvjetu u Banjaluci su dobile obje željezničke stanice (u gradu i Predgrađu), kao i druge službene prostorije u gradu i pojedini građani.
Hidroelektrana “Delibašino selo” je nešto kasnije, 1910. godine, povećala snagu turbina na po 300 KS i dugo vremena bila jedini snabdjevač grada električnom energijom, sve do 1922. kada je izgrađena Termoelektrana Lauš, vlasništvo Rudnika uglja.
Termoelektrana Lauš je u to vrijeme spadala među termoelektrane većeg kapaciteta u BiH sa generatorima naizmjenične struje, snage 300 i 500 kVA (proširena je 1948. godine sa dva dizel agregata snage 400 i 170 KS). Trofazna mreža naizmjeničnog napona za prenos struje iz HE Delibašino selo i TE Lauš razvijala se prvobitno za napon 3 kV, a nešto kasnije i za napon 5 kV. U isto vrijeme u Banjaluci su napravljenje prve trafo-stanice: Predgrađe, Petrićevac, Bojića Han i Kastelov ćošak.
Za vrijeme Kraljevine Jugoslavije, odnosno Vrbaske banovine čiji je Banjaluka bila administrativni centar, pa sve do kraja Drugog svjetskog rata 1945. godine u gradu su izgrađene ukupno 22 trafo-stanice sa 177 kilometra dugom elektrodistributivnom mrežom.
Nakon završetka Drugog svjetskog rata, 1947. godine u Banjaluci se osniva “Električno preduzeće” Banjaluka kao preteča današnje “Elektrokrajine”, nakon čega se odvija intenzivna elektrifikacija grada i okolnih područja.
S obzirom da lokalni izvori el.energije (HE Delibašino selo i TE Lauš) više nisu mogli zadovoljiti narastajuće potrebe radilo se na povezivanju sa udaljenijim izvorima struje veće snage, kao što su TE Celuloza u Prijedoru (izgrađena 1952. godine) i HE Una kraj Bihaća (izgrađena 1954. godine) sa istovremenom izgradnjom dalekovoda napona 35 kV Prijedor – Banjaluka.
Krajem 1958. godine elektrodistributivna mreža na području Banjaluke priključuje se na prvu izgrađenu trafo-stanicu napona 110/35 kV u Budžaku. Izgradnja ove trafo-stanice slijedi godinu dana nakon izgradnje i puštanja u pogon HE “Jajce 1” i dvostrukog dalekovoda 110 kV Jajce-Banjaluka-Prijedor-Sisak-Zagreb, čime je banjalučka regija uključena u tadašnji jugoslovenski sistem prenosa električne energije.
Nekadašnja brana u Delibašinom selu
(Banjaluka.net)
Kunete se da je bilo drugačije? Ovih 15 primjera Mandela efekta zbunjuje milione ljudi
Auto je kao rerna? Ovaj jednostavan trik izbacuje vreli vazduh prije uključivanja klime
15 nevjerovatnih činjenica o Nikoli Tesli: Genije koji je živio ispred svog vremena
