Motike: Najpotrebnija hrana za 13 tanjira u domu

Za trinaest članova porodice Ćurguz iz Motika najpotrebnija je hrana, koje nikad nema dovoljno, a i spisak drugih egzistencijalnih potreba je poduži.

Nezaposleni Duška i Drago Ćurguz imaju jedanestoro djece, sedam sinova i četiri kćerke, od kojih je troje punoljetno, dok najmlađi Miroslav ima četiri godine. Djeca, za koju roditelji kažu da su dobra, vrijedna i složna, su Dragana, Dragan, Nada, Gordana, Mirjana, Dejan, Luka, Đorđe, Goran, Aleksandar i Miroslav.

Jedini koji radi i izdržava ovu porodicu jeste najstariji sin Dragan (20), iako je pod ugovorom do maja. Od njegove plate plaćaju račune za struju i vodu, ali i kupuju sedam mjesečnih karata za prevoz kako bi ostala braća i sestre mogli ići u školu, s tim da i otac Duško kupuje sebi mjesečnu kartu kako bi jednu kćerku sa posebnim potrebama odvodio na nastavu.

Majka Duška kaže kako devetogodišnji sin Đorđe boluje od epilepsije, dok je i muž bolestan i ratni vojni invalid, te ne može da radi.

-Evo, Đorđa u srijedu vodim na kontrolu, a mjesečno pije dvije flašice lijeka, sva sreća pa je na recept- govori ova majka i dodaje da  primaju i tri dječja dodatka, te da im je to sav novac na mjesečnom nivou.

Snalaze se kako mogu, a najpotrebnija im je hrana jer treba spremiti obrok za 13 tanjira.

-Slušam preko televizije kada kažu koliko je mjesečna korpa za četvoročlanu porodicu, pa šta bih ja trebala reći- pita Duška. Duška najbolje zna kako je spremiti jedan obrok za ovu višečlanu porodicu, te navodi da mjesečno kupuju oko 150 kilograma brašna.

-Kada pravim paprikaš, potrebno je tri do četiri kilograma krompira, a kada pravim pasulj, potrebno mi je i do kilogram i po- govori Duška. Dodaje da je važno što bar imaju domaće koke, a zanimljivo je što one nose zelena jaja.

Ekipa “Nezavisnih novina” je tokom jučerašnje posjete ovoj porodici uručila poklon bon od 150 KM od kompanije “Sport Vision”, koji će moći potrošiti u njihovoj prodavnici sportske opreme.

Ćurguzi su zahvalili na poklon bonu i kažu da će da odluče šta im je najpotrebnije da kupe. Gordana (17) nam kaže da pomažu jedni drugima, dok Dejan, koji je sedmi razred, priznaje da bi najviše volio da trenira fudbal i ima kompjuter.

(NN)