Privatna potrošnja je generator: Kako do ekonomije od 19 milijardi KM
Piše: Saša Stevanović
U raspravama se koriste različiti argumenti, u ekonomskim raspravama najčešće argumenti ekonomskog karaktera. Za ekonomiju se tvrdi da nije egzaktna nauka i takav stav predstavlja problem.
Kako ubijediti u svoj ekonomski stav nekoga koji negirajući egzaktnost ekonomije otvara prostor za ekonomske bajke. Ukoliko se ovo mišljenje rasprostrani, šire se i problemi u odlučivanju. Kako imati stav koji nije egzaktan, koji nije tačan. Ovaj problem je prepoznat od strane državnika koji su tražili ekonomistu sa jednom rukom. Odgovor ekonomiste obično počinje – u jednu ruku može, ali u drugu ruku moglo bi se desiti nešto treće, pa ne može.
Ako nešto nije egzaktno, onda svako može da priča šta hoće, šta želi, iz sfere nauke prelazimo u sferu bajke, književnosti, oratorstva. Pretjerano matematičko logiciranje, previše formula nisu saveznik, kao što ni bajka u ekonomskim djelovanjima nije od pomoći. Između dvije krajnosti, sredina se nameće kao kompromis, a takmičenje u idejama i stavovima kao operativni alat za testiranje ispravnih stavova. Kontekst vremena u kojem se vrši odlučivanje je izazovan, jer je svijet u neredu. Ono što je bilo više nije.
Jedni prave nered u svijetu, njihovom ekonomskom sistemu to odgovara. Svijet ekonomski usporava. Kada svijet usporavam potrebno je djelovati ekspanzivno unutrašnjom preraspodijelom u korist onih koji stvaraju veću ekonomiju. Eksterna tražnja usporava, unutrašnja je jedno od mogućih rješenja. Živimo u vremenu destabilizacije, a trebaju nam politike stabilizacije. Živimo u vremenu neizvjesnosti, a trebamo djelovati. Čeka nas vrijeme svjetske dezintegracije, a trebaju nam integracije. Živimo u najboljem trenutku koju moderna istorija poznaje, trenutku promjena, trenutku pisanja istorije. Ipak, vrijeme globalnog mira kakvog poznajemo čini se da je daleko iza nas.
Opasnost od građanskog rata u najvećem ekonomskom sistemu SAD, je izražena. Unutrašnji problemi trenutno najvećeg ekonomskom sistema svijeta mjeren $ se projektuju na svijet. Najveći ekonomski sistem pravi hronične deficite. Oni koji se bave ekonomijom na relativno jednostavan način uvidom u poslednji Fiskalni monitor Međunarodnog monetarnog fonda mogu uvidjeti da je rekorder deficita SAD. Oni koji su još znatiželjniji mogu pronaći podataka koliko SAD izdvajaju na ime kamata godišnje, pa uporediti sa stavkama ukupnog budžeta SAD. Nije teško vidjeti da je iznos koji se plaća na kamate približno jednak i uskoro će biti veći nego iznos koji je izdvojen za vojsku. Plaćene kamate, više nego godišnji izdaci za vojsku. Najveći neprijatelj najvećeg ekonomskog sistema trenutno je složeni kamatni račun. Ovaj hronično deficitarni ekonomski sistem bilježi trenutno izuzetne stope realnog rasta. Njihove politike i aktivnosti, njhove projekcije, iako prave probleme u svijetu, trenutno pozitivno djeluju na njihov ekonomski sistem.
Čekamo vrijeme da u domaću ekonomsku realnost uvedemo više projekcija, više očekivanja o budućnosti. Da se bavimo ekonomskom budućnošću više nego prošlošću i sadašnjim trenutkom. Da zagovaramo ekonomiju Republike kako je vidimo 2033. godine. Jedna od ideja projekcije ekonomske realnosti je dokument „Za budućnost Srpske“ koji se bavi projekcijama ekonomije Republike do 2033. godine, problemima i viđenjima tih problema. Kvalitet projekcije nije bitan, bitno je da postoje, a druge projekcije treba da ih demantuju. Osnovna ideja ide u pravcu ideje koju zagovara i Evropska komisija kada diskutuje o Zapadnom Balkanu gdje je cilj ekonomija koja je dvostruko veća nego danas.
Mi trebamo kao društvo da jačamo prisustvo na međunarodnom tržištu kapitala i da stimulišemo razvoj domaće, ali zasnovanog na moralu, ekonomske misli. Iako globalizacija usporava, naše prisustvo u globalnim dešavanjima je, što bi mlađi rekli, „must have“. Činjenica zbog čega to moramo i trebamo da radimo je razvoj između ostalog domaćeg znanje i testiranje domaćeg neznanja.
Zamislite toliko učenih ljudi na domaćim fakultatima svoje vrhunsko znanje mogu testirati na globalnom finansijskom tržištu. Neko ko je dobar u procjenjivanju pa može odrediti kada će doći do promjene kamatne stope njegovo znanje vrijedi mnogo. Jer taj momenat, svoju procjenu, svoju testiranu hipotezu, svoje znanje unovči na način da investira u obveznice sa dovoljno dugim rokom dospjeća, npr. Republike Austrije sa dospjećem preko stotinu godina i ostvari prinos koji je veći od kamatne stope na kredit koji sada iznosi npr. 6%. Promjena kamatne stope za 1 % ostvaruje se prinos od 40 %. Neće li naš domaći intelekt uticati na činjenicu da se globalna preraspodijela bogatstva vrši u korist naše Republike.
Zamislimo da imamo stotinu ljudi koji testira svoje znanje na međunarodnim finansijskim tržištima. Većina teorija je nastala testiranjem teza na finansijskom tržištu i formirani su zaključci. Neko ima neku ideju o nečemu i svoju ideju ponudi, testira na finansijskom tržištu. Relativno brzo dobije odgovor ili je u plusu ili je u minusu, sa svojom emocijom i sa svojim novcem. Prilično egzaktan odgovor, a relativno brz. Nakon toga testira se nova hipoteza, ili si u plusu ili u minusu. Bez mnogo pametovanja.
Zbog toga što je to relativno brzo saznanje, ako uložite danas sredstva na berzu već sutra imate informaciju da li ste dobro to uradili, a imate preko 250 dana da testirate svoje teze, jer je toliko dana trgovanja. Nažalost domaća berza to nije ponudila i generacije koje dolaze će biti lišene privililegije koje je domaća berza nekada pružala, da se testira znanje. Zato možemo svoje znanje testirate na globalnim tržištima, stranim berzama. Tako stečeno znanje onda širiti na domaći ekonomski prostor inspirisati i nadati se da ćemo na taj način inspirisati druge da napreduju više nego generacija prije. Sve suprotno od toga da generacije koje dolaze neće biti uspješnije od generacija koje su bile prije je osuđeno na propast, jer napredak je evidentan.
Završetak svake godine je osnova za planove za iduću godinu. Ekonomski sistem Republike i pored brojnih izazova godinu završava sa rekordnim brojem zaposlenih, rekordnim brojem osiguranika, rastom javnog prihoda od 10%, prednost imaju direktni prihodi u odnosu na indirektne, najveći izazov servis duga za godinu koja je najvećim dijelom iza nas je rješen, bankarski sektor je dobro kapitalizovan, vjerovatnoća bankrota najniža u poslednjih 15 godina naše privredne strukture. Ipak profitne marže se umanjuju, nagriza ih smanjenje tražnje u EU, rast cijene izvora finansiranja, rast cijene rada itd… Kapital i rad postaju skuplji. Neizvjesna je 2024. godina, ali ni manje ni više nego 2023. godina. U ekonomskom smislu dvije najznačajnije inicijatve u poslednje vrijeme koje zaslužuju pažnju su sporazuma između Poslovne zajednice i Konferederacije sindikata, a druga je inicijativa o rastu minimalne plate na 1.050 KM. Obje inicijative utiču na ekonomski model Republike Srpske. Posmatrajući ekonomski model Republike Srpske, privatna potrošnja dominira kao pogonsko gorivo višeg nivoa ekonomske aktivnosti.
Izdvajanje više novca u fond plata i fond penzija stvara se dodatana tražnja za robama i uslugama, kako domaćim tako i stranim. Obzirom da inostrana tražnja usporava, da na nju ne možemo da utičemo jedino rješenje je vidjeti koje su to mogućnosti u domaćem ekonomskom sistemu. Još jedan od argumenata zbog čega je potrebno razmišljati o domaćem ekonomskom sistemu i unutrašnjim preraspodijelama bogatstva je činjenica da je u poslednjih pet godina izvoz Republike Srpske porastao za 50%, svjetska trgovina još ne bilježi nivo koji je dostignut 2008. godine. Ovaj rast u narednom periodu usljed geopolitičkih dešavanja, usporavanja globalizacije, koja traje od svjetske finansijske krize je upitan i za očekivati je da će proces biti reverzibilan, tj. da će inostrana tražanja usporavati i zabilježiti negativan trend u narednom periodu.
Posmatrajući osnovne strukturne pokazatelje privrednih društava i preduzetnika koje objavljuje naš Zavod za statistiku jedan od ekonomskih parametara koji se objavljuje je izdvajanje za zaposlene, promet privredne strukture i ostvareni profit. Odnos raspodjele između rada i kapitala je šire pitanje od tipično ekonomskog pitanja. To je pitanje socijalne pravde, jednakosti, ali i pitanje ekonomske mogućnosti, ekonomskog modela funkcionisanja. Podatak da je 2011. godine, kada se na osnovu prometa od 14,3, ostvarivala profitna stopa od sedam procenata dok se za zaposlene izdvajalo 1,5 milijardi KM je početna pozicija kada diskutujemo o strukturnim pokazateljima privrede. Dešavale su se krize, donosile su se ekonomske mjere, djelovalo se na ekonomske parametre.
Rezultat 2022. godine je da se na osnovu prometa od 30 milijarde KM, ostvarila profitna stopa od 16,1 procenata, dok se za zaposlene izdvajalo 3,4 milijardi KM. Da li je situacija u 2011 rezultat poštene raspodijele ili je situacija 2022. godine poštena stvar je dogovora između predstavnika rada i predstavnika kapitala, pitanje jednakosti i pitanje debate. Činenica je da se na ime profita u privredi 2011. godine ostvarilo milijardu profita, a za zaposlene 1,5 miliaradi, da se prethodne 2022. godine na profite ostvarilo pet milijardi, dok se za zaposlene izdvajalo 3,6 miliajrdi. Posmatrajući kretanje najniže plate i prosječne plate može se formirati očekivanje koliko će pomjeranje najniže plate uticati na pomjeranje prosječne plate.
Značajna iskustva se mogu pronaći u Crnoj Gori gdje se djelovalo na najnižu platu, ali i poresku politiku. Na osnovu petogodišnjeg iskustva Republike Srpske ukoliko se najniža plata promjeni za 350 KM za očekivati je da se prosječna plata poveća za 30%. To bi značilo da je rast prosječne plate do nivoa 1700 KM. Fond plata će se povećati za trećinu. Odnos u rasponu 1,2 do 1,5 milijardi KM. Kada se fond plata poveća za trećinu imaćemo rast privatne potrošnje, koja je generator ekonomije, dominantni dio agregatne tražnje, domaće apsorpcije.
Privatna potrošnja od 1,2 do 1,5 milijardi stvara u ekonomskom modelu Republike kreira dvije milijarde KM novog ekonomskog rasta. Ukoliko se prosječna plata poveća za 30%, uz uslov nulte inflacije prosječna penzija će se povećati za 15%, jer je u cilju očuvanja životnog standarda najstarije populacije rast penzija povezan za rastom neto plate i inflacije, koja je kao zakonska kategorija implementiran u ekonomski sistem Republike. Rast fonda penzija za 15% je dodatnih 250 do 300 miliona KM izdvajanja za penzije, koje su osnova za dodatnih 400 miliona KM novog ekonomskog rasta. Predložena mjera da se poveća minimalna plata na nivo od 1050 KM stvara dodatni nivo ekonomije od 2,5 milijardi KM. Od tog iznosa očekivani dodatni profit privredi na osnovu ekonomskog modela Republike su dodatnih 600 miliona KM, očekivani veći javnih prihod za državu su jedna milijarda KM.
Zvaničan podatak o nivou ekonomske aktivnosti Republike za 2023. godinu će se saopštiti krajem februara 2024. godine, ipak na osnovu dosadašnjih ekonomskih fundamenata i parametara, rast javnih prihoda, rast broja zaposlenih, dostignutog nivoa privatne potrošnje, kretanje indeksa maloprodaje možemo očekivati nivo ekonomske aktivnosti od 16 milijardi KM. Ideja o rastu plata na nivo od 1050 KM je impuls koji očekivani nivo ekonomske aktivnosti povećava do nivoa od 19 milijardi KM. Ipak određeni sektori, određeni privredni subjekti će imati izazove za rentabilnost. Jedno od mogućih rešenja je podizanje neoporezivog dohotka, umanjenje ili ukidanje dopriosa, stimulacija za tehnološki razvoj.
Iskustva šest zemalja u 2022. godini su pokazatelj da je rast minimalne plate od 50% moguć, ali za očekivati je viši nivo cijena, preraspodijelu radnih mjesta, ali i rast ukupne zaposlenosti, viši nivo ekonomskog rasta, veću uključenost ljudi na tržište rada, kreiranje dodatne unutrašnje tražnje kao osnovu za veći nivo profitabilnih investicija.
Oznake: Saša Stevanović
