Nova studija: Indijska tektonska ploča bi se mogla podijeliti na dva dijela, baš poput Afrike

Prema novom istraživanju, indijska tektonska ploča mogla bi se razdvojiti na dva dijela. Umjesto vertikalnog pucanja, poput istočne Afrike, kako bi stvorila novi mikrokontinent, Indija se može horizontalno razdvajati dok se kreće prema Evroaziji, formirajući dva sloja, svaki debljine oko 100 kilometara, tvrdi nova studija.

Himalaji čine najmoćniji planinski lanac na svijetu, ali njihova prepoznatljiva karakteristika je Tibetska visoravan iza njih.

Svi se slažu da su obje karakteristike rezultat kretanja Indije prema sjeveru brzinom od jedan-dva milimetra godišnje, pritom se sudarajući s Evroazijom. Tokom 60 miliona godina, takav spor pokret može uzrokovati stvaranje planina ogromne visine. Međutim, izvan toga, postoji mnogo rasprava.

Jedna teorija sugeriše da je indijska ploča previše plutajuća da bi potonula, uzrokujući njeno klizanje ispod evrozijske ploče i stvarajući izbočinu koja je Tibet. Druga teorija sugeriše da se indijska ploča savija, poput komada papira, pri čemu Tibet nastaje kao izbočina.

Međutim, na konferenciji Američkog geofizičkog saveza u decembru, predstavljena je treća opcija.

Prema ovoj perspektivi, indijska ploča “delaminira”. Ako bi kontinenti imalinervne ćelije, ovo bi bilo jednako bolno kao što zvuči, pri čemu se gornji dio ljušti kako bi podržao Tibet, dok gustoća donjeg dijela tone. Zagovornici tvrde da je gornji plutajući dio dovoljno debeo da objasni ogromnu nadmorsku visinu Tibeta. U međuvremenu, donji dio se ponaša na način koji je poznat iz situacija gdje se okeanske ploče podvlače ispod kontinentalnih ploča, kao što je slučaj gdje se Južna Amerika susreće s Pacifikom, prenosi N1.

“Izvor helijuma kao jedan pokazatelj”

“Nismo znali da se kontinenti mogu ponašati na ovaj način, a to je, za nauku o čvrstoj Zemlji, prilično temeljno”, rekao je profesor Douwe van Hinsbergen sa Univerziteta Utreht za Science Magazine.

Nije praktično bušiti do dubine od 100 kilometara kako bi provjerili ovu ideju, stoga su zaključci izvučeni iz pojedinačno nepotpunih nagovještaja. Oni koji zagovaraju ideju crpe svoje dokaze iz helijuma koji izbija kroz tibetske izvore.

Helijum je rijedak na Zemlji, ali helijum-3 je još rjeđi – to je jedan od razloga zbog kojeg ljudi predlažu iskorištavanje Mjeseca za njega. Sa druge strane, neki radioaktivni procesi stvaraju novi helijum-4. Stoga visoke koncentracije helijuma-3 ukazuju na izvor.

Mjerenjem omjera izotopa helijuma na 200 tibetskih izvora, Simon Klemperer sa Univerziteta Stanford i koautori pronašli su uzorak koji ukazuje da je manta dovoljno blizu površine sjevernog Tibeta da helijum-3 može pobjeći. Dalje na jugu, isticanje gasa(većinom je helijum-4), dovodi tim do zaključka da se ploča tamo još nije razdvojila i tvori barijeru koju helijum ne može preći. Izuzetak je područje u blizini Butana. Ondje, prema njihovom mišljenju, manta je prodrla kroz koru, stvarajući anomalni signal.

“Prvi put uhvaćeno”

Kako prenosi IFLScience, zaključci su potkrijepljeni i uzorcima potresa u regiji, sugerišući da intruzija dolazi s istočne strane visoravni.

Ideja je izvodiva s obzirom na to da znamo da su tektonske ploče strukturirane poput slojevite torte. Kuvari stavljaju gušći sloj torte na dno kako spužva iznad njega ne bi bila zgnječena težinom. Planeta nema takav način razmišljanja, ali ipak je donji dio ploča oblikovan od stvrdnute stijene mantla, koja je gušća od dijela koji podržava.

Računarski modeli sugerišu da nešto može odvojiti ova dva dijela. “Ovo je prvi put da … je uhvaćeno u činu u silazećoj ploči”, rekao je van Hinsbergen za Science Magazine.

Autori sumnjaju da je proces olakšan oblikom indijske ploče, koja je deblja na svojoj sjevernoj tački i tanja sa strane.

Koja je tvoja reakcija?

0% Srećno

0% Ravnodušno

0% Zabavno

0% Smiješno

0% Bijesno

0% Tužno