Naše će sjene lutati po dvoru, plašiti gospodu

Sedamdesetih su u Beču postojala mjesta na kojima je Jugoslovenima (gastarbajterima) bio zabranjen ulaz.

U okviru stalne postavke Bečkog muzeja (Wien Museum) i dijela o novijoj istoriji grada Beča, moguće je saznati više o tome.

Naime, austrijska ekonomija je `60- ih cvjetala i potreba za stranim radnicima je bila velika. Najpogodnjie zemlje za to su bile, mahom siromašnije, Jugoslavija i Turska. Odatle su ljudi počeli masovno da dolaze trbuhom za kruhom. Uglavnom su živjeli na marginama društva, u lošim stanovima, dijelovima grada u kojima Bečlije nisu htjele da stanuju.

Vremenom su, osnivajući svoje porodice u tuđini počeli da se udružuju, osnivaju svakojake zajednice, nastojeći da održe svoju kulturu i reklo bi se, svoj često poljuljani identitet.

Koliko je teško izgubiti svoj, a prigrabiti tuđi identitet i šta to zapravo znači, zna svako od ovih ljudi za sebe.

Danas, 60-ak godina kasnije još uvijek ponekad ili često, odbacujemo svoje identitete, odlazimo, vraćamo se, prebrojavamo da li vrijedi.

Prebrojavamo nule, prebrojavamo prijatelje. Čak više ne živimo u dijelovima grada u kojima Bečlije neće!

Ima među nama sada menadžera, akademskih građana, direktora, šefova raznih…Otadžbina se brani ljepotom! Imali smo od koga i da naučimo.

Elem, posto je napredak očigledan, naše će sjene sigurno lutati po dvoru, plašiti gospodu.

(Mirna Milanović/dunav.at)

Koja je tvoja reakcija?

0% Srećno

0% Ravnodušno

0% Zabavno

0% Smiješno

0% Bijesno

0% Tužno