Zanesovići – pogrom o kojem ne znamo ništa
Zanesovići su selo u opštini Bugojno, u Federaciji BiH. Prema popisu iz 1991. godine u njemu je živjelo ukupno 473 stanovnika, od toga 346 muslimana i 121 Hrvat. U rubrici „Ostali“ stoji broj 6.
Zbornik dokumenata „Zanesovići“ u izdanju Fondacije “Zaboravljeni korijeni” donosi do sada neobjavljena dokumenta o stradanju Srba tokom Drugog svjetskog rata u Bugojnu, Kupresu, Donjem i Gornjem Vakufu.
Promocija Zbornika dokumenata „Zanesovići“ održaće se u srijedu, 20. novembra, u 12 časova na Filozofskom fakultetu u Banjoj Luci.
Za portal Banjaluka.net govorio je Dragan Radović, osnivač i direktor Fondacije „Zaboravljeni korijeni“ i priređivač Zbornika dokumenta „Zanesovići“.
Zločin u Zanesovićima gotovo je potpuno nepoznat srpskoj javnosti, osim određenom krugu ljudi koji se bavi istraživanjem ovih tema. Šta se desilo u Zanesovićima 1941. godine?
RADOVIĆ: Kao i u drugim dijelovima NDH, odmah po uspostavljanju nove ustaške vlasti, ustaše su započele sa pozivima, a potom i hapšenjima Srba u Bugojnu i okolini. Prve likvidacije vršene su na stratištu Šupin Gaj kod Vrbasa, zatim u mjestu Kožvarice na putu prema Kupresu, a potom i na jami Zanesovići, jer su prethodna dva stratišta bila nadomak očiju javnosti. Jama Zanesovići nalazi se u istoimenom selu, nedaleko od sela Gračanica na relaciji Bugojno – Gornji Vakuf. Ovim putem prolazila je i željeznička pruga jer se na prostoru sela Gračanica nalazio rudnik uglja. Jama je udaljena 1,5 do 2 kilometra od pomenutog putnog pravca, što otvara pretpostavku da su ovdje željeznicom dovođene i žrtve sa drugih prostora. Jama je bila u obliku zvona ili okrenutog lijevka, petnaest metara ili veće dubine. Iskopavanjem uglja nakon Drugog svjetskog rata prostor oko jame je poravnat, a sama jama u vrhu zasječena i zasuta zemljom. Procjenjuje se da je u jamu Zanesovići bačeno najmanje 1.500 srpskih žrtava, uz manji broj jevrejskih. Ova pretpostavka može biti potpuno opravdana ako se uzme u obzir činjenica da su u Bugojnu za mjesta zatočenja korištena čak tri objekta – zatvor, hambar Hermana, Šprunga i osnovna škola, za koje svjedoci navode da su bili puni uhapšenih Srba. Svjedok Tane Vuković u dokumentu broj 010 u Zborniku dokumenata opisuje kako je uspio pobjeći sa ovog gubilišta.
Kako ste došli do dokumenata, šta oni sadrže, koji koncept je poštovan prilikom izrade Zbornika?
RADOVIĆ: Dokumenti potiču iz Vojnog Arhiva u Beogradu i Arhiva Bosne i Hercegovine u Sarajevu. Među dokumentima, najviše je zapisnika o saslušanju svjedoka koji su opisivali ratne zločine neposredno nakon rata, tokom 1946. i 1947. godine. Drugu grupu dokumenata sačivanjaju sudske presude, a treću izvještaji i to pretežno izvještaji NDH institucija u kojima se spominju zločini nad srpskim civilima ili drugi događaji koji se dovode u vezu sa stradanjem srpskog naroda. Osim dokumenata, na kraju su priloženi popis stratišta i popis mjesta zatočenja. Popis stratišta je od posebnog značaja jer sadrži kratke opise, geografske koordinate, fotografije i brojeve dokumenata u zborniku u kojima se stratište opisuje.
U Zanesovićima je nakon Drugog svjetskog rata podignut mali spomenik, koji je srušen 1992. godine, da bi 2000. godine na tom mjestu SUBNOR Bugojna postavio ploču na kojoj je napisano da je tu ubijeno 1.700 Srba, Jevreja, muslimana, Hrvata i Roma. Koliko podaci sa te ploče odgovaraju istini?
RADOVIĆ: Mnoštvo ploča sa natpisima je promijenjeno i u periodu prije rata, pa tako i ploča nad jamom Zanesovići. Primjera radi, spomen-ploča na stratištu Kožvarice je promijenjena čak tri puta. Svaka promjena je označavala i drastično udaljavanje od istine – ko su žrtve, a ko počinioci zločina. Na masovnim stratištima oko Kupresa, Bugojna i Donjeg Vakufa žrtve su isključivo Srbi, uz nekoliko jevrejskih žrtava stradalih u jami Zanesovići, a počinioci zločina hrvatske i muslimanske ustaše. Dokaz ovoj tvrdnji su upravo dokumenti sadržani u zborniku – svjedočanstva preživjelih, sudske presude i izvještaji.
Da li su Srbi tokom Drugog svjetskog rata na području Bugojna stradali samo u jami Zanesovići, Kožvaricama kod Kupresa i drugim pomenutim stratištima ili i na drugim mjestima?
RADOVIĆ: Samo u prvom talasu masovnih zločina Srbi su stradali odvođenjem i likvidacijama stratištima Zanesovići, Kožvarice, Šupin Gaj, Borovo polje i jamama Japaga, Čavnjača, Korita. U prvim danima, jedan dio žrtava je sa željeznicama transportovan u kompleks logora Gospić-Jadovno-Pag, da bi u drugoj polovini 1941. godine i kasnije tokom rata hrvatske i muslimanske ustaše vršile zločine pred očima javnosti i u samim selima.
Kakav je doprinos ovakvih sadržaja onome što nazivamo kultura sjećanja?
Ovakva izdanja su danas rijetka, ali značajna jer su u njima prikazani arhivski dokumenti nakon trogodišnjeg istraživačkog rada. Na taj način široj javnosti svi ovi podaci postaju lako dostupni.
(Banjaluka.net)
Oznake: Dragan Radović
Čudo na Mjesecu: Izgubljeni ruski rover iz 1970. godine poslao neočekivan signal
Lopovi sve češće kradu ovaj dio automobila: Popravka može koštati više od 2000 KM
Krpelj vas je ugrizao? Evo šta treba uraditi odmah i kada potražiti pomoć ljekara
