Savanović: “Švabica” i “Ni riba ni meso” naišli na sjajan prijem kod publike

Savremene pozorišne tendencije

Tržište je danas surovo. Ko hoće da preživi, mora se mudro boriti za svakog pojedinca iz publike. Ali, to “mudro” ne znači odstupiti od primarnog zadatka, imati pozorište sa kvalitetnim umjetničkim programom. U tom kontekstu, Savanović Narodno pozorište RS vidi kao vodeću instituciju kulture u našem okruženju.

“To smo postigli obimom i kvalitetom produkcije, brojem ljudi koji uživaju u našim sadržajima i raznovrsnošću tih sadržaja te njihovim značajem za društvo u kojem živimo. Govoreći ovo ne želim da umanjim značaj drugih niti njihov rad. Svakako ga poštujem i skidam kapu svim ljudima koji su spremni da daju sebe za kulturu i umjetnost u uslovima i okruženju koji nam ne pogoduju mnogo.

Posebno cijenim one koji su svjesni da se svakodnevno moramo boriti da generacijama koje dolaze bude bolje i da im ostavimo uređeniji sistem i ne libe se da to i naglas kažu.

Narodno pozorište RS susreće se s problemima koje imaju sva pozorišta u okruženju, mada smo mi uspjeli duže od mnogih da zadržimo bitne pozorišne mehanizme i specifična pozorišna zanimanja. Sva pozorišta imaju probleme s tehničkim osobljem i neadekvatnim zakonskim vrednovanjem rada tih ljudi.

Sa druge strane, u pozorištu je teško raditi ako nisi spreman da se podrediš nepisanoj pozorišnoj hijerarhiji i ako nisi srećan i uzbuđen i zbog uspjeha drugih i zbog zajedničkog uspjeha. Naravno, svako u onom dijelu posla za koji je zadužen“, priča Savanović za portal Banjaluka.net.

Glumac vs. umjetnički direktor

Ljubiša Savanović prije svega je glumac. Na pozorišnoj sceni, profesionalno je prisutan od 2004. godine. Upravo mu glumačko iskustvo dosta pomaže pri gradnji repertoara.

“To što sam glumac pomaže mi jer sam duboko, htio to ili ne, u pozorišnoj materiji. Sa druge strane, posao umjetničkog direktora me odvlači od glume, što me, naravno, ne raduje. Repertoar se ne pravi po tome šta publika voli. To je jedan od kriterijuma kojim se rukovodimo, ali mnogo je bitnije da pozorište diktira trend odgovarajući repertoarom na potrebe vremena. Druga bitna stvar su mogućnosti ansambla i produkcione mogućnosti, a to su dva ohrabrujuća faktora za mene u ovom trenutku što se našeg pozorišta tiče”.

Ritam vremena

Kažu da pozorište čine ljudi, a to je u ovom trenutku glavni resurs NPRS-a.

“Osluškujći ritam vremena i prostora u kojem smo, s timom ljudi koji mi pomaže u radu, a tu prije svih mislim na upravnicu Narodnog pozorišta RS Dijanu Grbić te Nikolu Bundala, reditelja, i Nikolu Đakovića, producenta, kao i kompletan umjetnički ansambl pozorišta planiramo i na vrijeme biramo komade koji će pred publiku. Siguran sam da će publika biti zainteresovana za sve što radimo“.

Kultura kao trošak

Nedavno je u NPRS – u održan sastanak predstavnika institucionalnih pozorišta u Srpskoj, s ciljem povezivanja teatraskih kuća radi bolje saradnje. Savanović u tome vidi ogroman prostor za napredak.

“Rad svih pozorišta u Republici Srpskoj mora da se profesionalizuje, a ljudi koji vode pozorišta moraju da shvate koliko je bitan svakodnevan rad, dugoročno planiranje i ulaganje u ljude i publiku. Svako ko ne radi tako dugoročno čini medvjeđu uslugu pozorištu jer vlasti koje ionako nemaju mnogo sluha za nas i koje žele ekspresne rezultate (a to je nemoguće) počinju da gledaju kulturu kao trošak. Manje sredine ne smiju da dozvole da im sale pune samo gostujuća pozorišta, moraju da se bore za svoju publiku i da budu uporni u tome. Gradovi od pedeset i više hiljada stanovnika mogu da imaju redovne repertoare sa barem dvije predstave sedmično. U regionu imamo mnoga pozorišta koja to dokazuju. Zašto bi to onda bilo nemoguće kod nas”, zaključuje Ljubiša Savanović, umjetnički direktor Narodnog pozorišta Republike Srpske.

Piše: Marina Majkić Miletić

Koja je tvoja reakcija?

0% Srećno

0% Ravnodušno

0% Zabavno

0% Smiješno

0% Bijesno

0% Tužno