Kina je proglasila pobjedu

Dok američki predsjednik Donald Tramp razbija dugogodišnja savezništva vođenjem nepredvidive spoljne politike, koja je uključivala i prijetnje preuzimanjem kontrole nad Grenlandom te sve dublji sukob s Kanadom, on time istovremeno kreira značajan manevarski prostor za svog najvećeg takmaca – Kinu.

Da bi se vidjelo u kolikoj je mjeri tome tako, treba samo pogledati neprekidnu povorku zapadnih čelnika koje je posljednjih nedjelja ugostio kineski predsjednik Si Đinping, a koji svi sada nastoje resetirati odnose ili produbiti saradnju s drugom najvećom privredom svijeta.

U toj povorci nalaze se i čelnici nekih od najbližih tradicionalnih američkih saveznika – britanski premijer Kir Starmer i kanadski premijer Mark Karni, koji su Peking pohodili u januaru, ali i finski premijer Peteri Orpo. Francuski predsjednik Emanuel Makron posjetio je Kinu u decembru, dok se uskoro očekuje i posjeta njemačkog kancelara Fridriha Merca.

Iz perspektive Pekinga, taj popis snažan je znak da razdoblje narativa o privrednom odmaku od Kine jenjava te da zapadni čelnici napokon počinju Kinu doživljavati kao pouzdanog partnera – za razliku od Sjedinjenih Država koje pod predsjednikom Donaldom Trampom to nikako nisu.

Zapadni čelnici su tokom posjete hvalili i isticali odnose s Kinom kao ključne za međunarodnu stabilnost ili vlastitu nacionalnu bezbjednost, što je u oštrom kontrastu s donedavno prevladavajućim nepokolebljivim stavom među čelnicima grupe zemalja G7 da Kina predstavlja veliki izazov poretku zasnovanom na pravilima.

Tektonski pomak prema Kini

U širim razgovorima koji se vode na raznim skupovima, poput Svjetskog ekonomskog foruma u Davosu, zapadni čelnici otvoreno priznaju da se poredak uspostavljen nakon 1945. godine, uz obilni angažman i podršku SAD, potiskuje, što je stav koji nije sasvim suprotan kineskom viđenju.

Evropsku uniju “Sjedinjene Države su zaista maltretirale, a ljudska je priroda tražiti podršku izvana kada vas se pritišće u ćošak. Zato je Evropa zapravo otvorena ideji jačanja veza s Kinom”, istakao je u nedavnoj analizi Jin Canrong, stručnjak za međunarodne odnose sa Univerziteta Renmin u Pekingu.

Kineski spoljnoopolitički analitičari ne vjeruju da će američki saveznici uskoro sasvim zanemariti dugačak popis postojećih briga u vezi s Kinom – od trgovine i ljudskih prava do bezbjednosti – niti da će se masovno okrenuti Pekingu nauštrb odnosa s Vašingtonom. Ali, dok Si nastavlja nametati i forsirati viziju svijeta sklonijeg Kini, čini se da je Peking i te kako svjestan velikih potencijalnih koristi koje donosi tektonski pomak koji je upravo u toku, kako piše CNN.

To se posebno odnosi na obezbjeđivanje toga da kineske ambicije dominacije u visokim tehnologijama – te širenja globalne trgovine, uticaja i vojne moći – naiđu na što je moguće manji otpor.

Već sada nedavni diplomatski pohodi za Peking predstavljaju priliku za popravljanje odnosa s ključnim zapadnim privredama. Kanadski premijer je tokom posjete – prve posjete jednog kanadskog premijera Kini od 2017. godine – ublažio stroge carine na električna vozila proizvedena u Kini, koje je Kanada uvela usklađeno sa SAD, u zamjenu za smanjenje prepreka za kanadske poljoprivredne proizvode.

Takođe, Peking i Evropska unija su prošlog mjeseca postigli dogovor o zamjeni carina na kineska električna vozila obavezama prodaje po minimalnim cijenama, čime su ublažene dugotrajne trzavice zasnovane na evropskoj zabrinutosti da bi (vještački) jeftini automobili iz Kine, uvjerljivo najvećeg svjetskog proizvođača, mogli devastirati domaću auto-industriju.

Između Kine i SAD

Starmer je, tokom prve posjete britanskog čelnika u osam godina, pozdravio i hvalio poslovne prilike koje Kina nudi Ujedinjenom Kraljevstvu, i to samo nekoliko dana nakon što je njegova vlada odobrila planove da Kina izgradi kontroverznu “megaambasadu” u blizini londonske finansijske četvrti.

Prema Steveu Tsangu, direktoru londonskog Instituta SOAS (The School of Oriental and African Studies) za Kinu, u recentnoj evropskoj diplomatiji prema Kini na djelu je realistički pristup. “Nepovjerenje prema Kini ostaje duboko, posebno zbog kineske podrške ruskim ratnim naporima u Ukrajini … (ali) evropske države ne mogu ignorisati Kinu, posebno kada Sjedinjene Države, iz njihove perspektive, napuštaju kolosijek”, kaže Tsang.

Evropske vlade su posljednjih godina jačale kontrolu nad kineskom ulogom u područjima od telekomunikacijskih mreža i ključne infrastrukture pa sve do obrazovanja te su slijedile američke smjernice u ograničavanju prodaje napredne tehnologije poluvodiča zbog zabrinutosti za nacionalnu bezbjednost.

Takođe su sve više uznemirene velikim kineskim trgovinskim suficitom te rade na načinima zaštite vlastitih industrija, za koje neki analitičari tvrde da se suočavaju s egzistencijalnom prijetnjom zbog priliva snažno subvencionisanih kineskih proizvoda – Makron je, podsjeća CNN, tokom svoje posjete Kini zaprijetio carinama EU-a ako se taj trgovinski suficit ne riješi.

Ostaje da se vidi koliko su EU i njene države članice spremne da umanje te zabrinutosti ili preusmjere svoje politike prema Kini – koju je Unija opisala kao “privrednog konkurenta i sistemskog suparnika” – dok su suočene s Trampovim prijetnjama carinama i potkopavanjem NATO-a.

Uprkos problemima, u Pekingu optimistični

Evropski čelnici, uključujući Starmera, koji se još i prije Trampova izbora za drugi predsjednički mandat zalagao za čvršće veze između Londona i Pekinga, isticali su da takvi odnosi ne moraju biti nauštrb bezbjednosti. I čini se da EU ne popušta u tom smislu. Prošlog mjeseca je predstavila novi prijedlog postupnog povlačenja iz upotrebe komponenti i opreme “visokorizičnih” dobavljača u ključnim sektorima, što će se vjerovatno odraziti na kineskog telekomunikacijskog diva Huawei, nakon što je krajem prošle godine pojačala nadzor nad stranim ulaganjima.

Rješavanje trgovinskog suficita i smanjenje zavisnosti od kineskih ključnih minerala takođe ostaju visoko na dnevnom redu EU.

Uprkos tome, u Kini se čuju optimistični tonovi. “Neke zapadne zemlje, pod vođstvom SAD, pokušale su i zagovarale kolektivnu konfrontaciju s Kinom i razdvajanje od Kine”, napisao je u nedavnom komentaru Wang Wen sa Univerziteta Renmin u Pekingu, osvrćući se na napore razdvajanja lanaca snabdijevanja od Kine. Ali, stvarnost je više puta pokazala da su ‘teorija odvajanja’ i ‘novi Hladni rat’ ne samo nepopularni, nego ih je i teško doista provesti”, kaže kineski stručnjak.

Drugi kineski analitičari sugerišu da će, s obzirom na povlačenje SAD iz više od 20 tijela Ujedinjenih nacija te Trampove napore da uspostavi “Odbor za mir” kao svoju alternativu UN-u, Kina Evropi jednostavno biti potrebnija kao međunarodna protivteža. “Kako bi se očuvao multilateralni sistem, (Evropa) će možda morati pristati na kompromise s Kinom u trgovinskim i privrednim pitanjima”, istakao je u svojoj analizi Ye Weimian, istraživač na Kineskom univerzitetu u Hong Kongu, ukazujući pritom na područja poput carina, ograničenja pristupa tehnologiji pa čak i na zapeli investicijski sporazum između Kine i EU.

“Kineski” svjetski poredak

Istovremeno, Peking odbacuje narativ da nastoji “iskoristiti” razdor između SAD i njegovih saveznika. Umjesto toga, zatopljavanje odnosa predstavlja kao dokaz privlačnosti vlastitog tržišta i svoje vizije svijeta. “Ovo je neizbježan rezultat razvoja Kine koji koristi svijetu i neprestano unosi stabilnost i izvjesnost u međunarodnu zajednicu”, ocijenio je u prošlomjesečnom uvodniku državni list Global Times.

Kineski analitičari takođe su ukazali na povlačenje Sjedinjenih Država u nastojanju ublažavanja napetosti s Kinom kao dio tog priznanja. Dvije su strane prošle jeseni postigle dogovor o deeskalaciji trgovinskih napetosti, nakon što je Peking odigrao svoj adut zaustavivši izvoz rijetkih zemnih minerala, čime je svijetu skrenuo pažnju na svoju nesrazmjerno veliku kontrolu nad njihovim lancima snabdijevanja.

Još važnije za Peking jeste to da se SAD udaljio od predstavljanja Kine kao ideološkog izazivača te je sada posmatra najprije kao konkurenta u privrednom i strateškom smislu. Ta promjena uklapa se u širu kinesku viziju svjetskog poretka – poretka kojim više ne dominiraju, kako Kina to vidi, američke vrijednosti i savezništva, u kojem zemlje nisu vezane ideološkim ili bezbjednosnim blokovima, već donose odluke na osnovu zajedničkih privrednih i strateških interesa.

A u trenutku kada Evropljani priznaju da se oblikuje “novi svjetski poredak”, Peking želi vlastitu viziju tog poretka prikazati kao onu čije je vrijeme napokon došlo. “Manje je riječ o tome da ove zemlje biraju Kinu, a više o tome da biraju slijediti duh vremena”, stoji u uvodniku Global Timesa, kako podsjeća CNN.

Koja je tvoja reakcija?

0% Srećno

0% Ravnodušno

0% Zabavno

0% Smiješno

0% Bijesno

0% Tužno