Procjene u SAD: Za pobjedu u ratu s Kinom potrebno 300 lovaca i 200 bombardera šeste generacije
Mitchell institut za vazduhoplovne i svemirske studije u najnovijoj studiji navodi da američko Ratno vazduhoplovstvo mora nabaviti bar 300 lovaca šeste generacije F-47 i 200 B-21 bombardera kako bi moglo dobiti rat protiv Kine i izbjeglo iscrpljujući sukob nalik rovovskom ratu.
Američko ratno vazduhoplovstvo je do sada signalizovalo namjeru da nabavi najmanje 185 F-47 koje proizvodi Boeing i najmanje 100 bombardera B-21 koje pravi Northrop Grumman. Autori izvještaja smatraju da je to nedovoljno za ostvarivanje ciljeva strateškog udara i odvraćanje Kine.
Tokom online-diskusije o dokumentu, bivša pilotkinja F-16 i direktorka istraživanja u Mitchell Institutu Heather Penney podsjetila je na iskustva ranijih ratova SAD u Koreji i Vijetnamu, kao i na sadašnji rat u Ukrajini. Ona je naglasila da vojske koje ne mogu ili ne žele gađati neprijateljske baze i druga utočišta iz vazduha lako upadaju u iscrpljujuće ratove nalik rovovskom ratovanju.
Penney je upozorila da bi, bez značajno uvećane borbene flote sposobne za projekciju dalekometne vazdušne sile, i Sjedinjene Američke Države mogle doći u sličnu opasnost u slučaju sukoba s Kinom. prema njenim riječima,, Kina svjesno gradi kapacitete i raspored snaga kako bi praktično cijeli zapadni Pacifik pretvorila u svoje sigurno utočište.
Ako kinesko rukovodstvo ne vidi ozbiljan rizik po teritoriju svoje države, stanovništvo i ključnu infrastrukturu, može sebi dopustiti gubitke na periferiji jer računa da može zadržati SAD na distanci, što po viđenju Mitchell Institutea, ohrabruje potencijalno agresivne poteze.
Kao primjer sadašnjih ograničenja vazdušnih kapaciteta, navodi se operacija “Ponoćni čekić”, tokom koje je Ratno vazduhoplovstvo SAD izvelo udare na iranska nuklearna postrojenja. Penney ističe da je u toj operaciji angažirana kompletna raspoloživa flota bombardera B-2 Spirit, pri čemu su neki učestvovali u samom napadu, a drugi služili kao mamci.
Prema njenom objašnjenju, eventualni gubitak bilo kojeg B-2 u takvoj misiji ne bi mogao biti nadoknađen, a vazduhoplovstvo ne bi bilo u stanju ponoviti operaciju već narednog dana ako bi bila potrebna druga faza udara. U scenariju sukoba s Kinom ili drugim većim regionalnim protivnikom, prijetnja s kojom bi se suočili bila bi znatno veća od one koju predstavlja Iran, uz znatno ozbiljnije sisteme PVO.
U takvim okolnostima, uz nedovoljne rezerve borbenih aviona, Ratno vazduhoplovstvo bi se moglo naći u situaciji da ostane izvan dometa kineske PVO i odustane od smjelijih udara kako bi izbjeglo gubitak teško nadoknadivih letjelica. Penney smatra da bi takva konzervativna strategija mogla biti nedovoljna za pobjedu ili odvraćanje potencijalnog kineskog prvog udara na Tajvan.
Mitchell Institute u dokumentu naglašava da Ratno vazduhoplovstvo treba preduzeti i privremene mjere kako bi održalo borbenu sposobnost do trenutka kada B-21 i F-47 budu uvedeni u službu u većem broju. To, između ostalog, podrazumijeva odgađanje povlačenja bombardera B-1 Lancer i B-2 sve dok u inventaru ne bude najmanje 100 aviona B-21.
Institut poziva Kongres i Pentagon da osiguraju dovoljno sredstava, kako bi se ubrzala nabavka B-21 i spriječile daljnje odgode programa. Uz to se ističe potreba povećanja kupovine lovaca pete generacije F-35A Joint Strike Fighter i F-15EX Eagle II, kao i autonomnih dronova-krilnih pratilaca koje Ratno vazduhoplovstvp označava kao collaborative combat aircraft.
Oznake: Kina
