Magazin 04.10.2022.

Astronomi: Naša galaksija nestaje, a blizu Sunca se možda nalazi “zvjezdani duh”

ČITANJE: 3 minute

Sve na kraju umire, čak i najsjajnije zvijezde. Zapravo, najsjajnije zvijezde i najkraće žive. U samo nekoliko miliona godina potroše sav vodonik, a zatim eksplodiraju kao sjajne supernove.

Njihovi ostaci jezgara kolabiraju u neutronsku zvijezdu ili crnu rupu. Ovi mali objekti prosipaju se po našoj galaksiji poput nekog svemirskog groblja. Ali naučnici veoma teško mogu pronaći ove “zvjezdane duhove”, nevidljivi su skoro poput onih u horor filmovima, prenosi Index.

Zvjezdani duhovi

Neutronske zvijezde imaju promjer od samo petnaestak kilometara i teško ih je uočiti ako njihovi magnetski polovi nisu prema nama okrenuti tako da ih vidimo kao pulsare, piše Universe Today.

Pulsari su neutronske zvijezde koje se okreću veoma brzo oko svoje osi i sa svojih polova izbacuju radio-emisije tako da se čini da njihov signal pulsira (način na koji dopire signal do nas se može uporediti sa svjetlom svjetionika).

Zvjezdane crne rupe još su manje i ne emituju nikakvu svjetlost. Neke detektujemo kao mikrokvazare kada potroše masu zvijezde pratilice, ali većinu možemo uočiti samo ako kojim slučajem prođu između nas i udaljenije zvijezde pa ih možemo vidjeti pomoću efekta gravitacijske mikroleće.

Naime, naučnici prate svjetlost zvijezda kako bi vidjeli uzrokuje li neki objekt koji prolazi ispred njih prividnu promjenu u sjaju. Ako ispred zvijezde proleti crna rupa, ona svojom gravitacijom iskrivljuje vremensko-prostorni kontinuum, pri čemu se sjaj zvijezde “pojača”. Kada crna rupa nastavi dalje svojim putem, sjaj zvijezde se vraća na prvobitni nivo.

Duhovi napuštaju groblje

Iz tog razloga do sada nismo imali neki precizniji uvid u to koliko neutronskih zvijezda i zvjezdanih crnih rupa ima u našoj galaksiji. Stoga su astronomi u nedavnom istraživanju analizirali distribuciju zvijezda u Mliječnom putu, napravili simulaciju njihovih interakcija i pokušali utvrditi kako one mogu privući ili skrenuti ove teško uočljive zvjezdane ostatke.

Pritom su otkrili nešto što ih je iznenadilo, model je pokazao da otprilike trećini ovih starih mrtvih zvijezda bliski susret s mlađim zvijezdama daje toliko ubrzanje da na kraju izbjegnu uticaj gravitacijske privlačnosti Mliječnog puta, odnosno bivaju izbačene iz naše galaksije. Drugim riječima, duhovi napuštaju groblje.

To znači da s vremenom Mliječni put “nestaje”, gubi na masi, što je neočekivano. Znamo da mogu “ispariti” mali skupovi zvijezda kao što su kuglasti skupovi, ali Mliječni put je mnogo masivniji pa su stručnjaci smatrali da će u dugoročnom smislu gubitak mase biti minimalan.

Duh blizu Sunca?

Model je pokazao još jednu zanimljivost. Naime, zvjezdani ostaci su bili prilično ravnomjerno raspoređeni po našoj galaksiji – većina zvijezda trebalo bi da ima takvog jednog “zvjezdanog duha” unutar udaljenosti od stotinu svjetlosnih godina.

Što se tiče našeg Sunca, model pokazuje da se najbliži ostatak zvijezde nalazi na otprilike nekih 65 svjetlosnih godina udaljenosti. Dakle, mogli bismo u svom dvorištu imati “zvjezdanog duha” a da to niti ne znamo.

Istraživanje naziva The Galactic underworld: the spatial distribution of compact remnants objavljeno je u časopisu Monthly Notices of the Royal Astronomical Society.