AUTOSTOPOM OD BANJALUKE DO DALEKOG ISTOKA Kako smo zauvijek zavoljeli Istanbul

Dvadesetsedmogodišnji Banjalučani Vedrana i Igor, ekonomisti su po zanimanju, ali njihova najveća strast su putovanja.

Već dugo planiraju da krenu u avanturu u vidu velikog putovanja. Njihov san stvoren iz strasti i ljubavi, radoznalosti i želje za učenjem, upoznavanjem novog i rušenja stereotipa i mentalnih barijera, počeli su da ostvaruju ovog oktobra kad su krenuli na veliko putovanje na istok. Prve stanice Beograd i Sofija, zatim Turska, Iran i Indija, pa dokle ih mogućnosti i zvijezde odvedu.

Plan im je preko kaučsurfing-a i autostopa upoznati što više interesantnih ljudi i skupiti što više iskustva.

Vedrana i Igor za portal banjaluka.net pišu o svojim iskustvima i doživljajima, a kako kažu uspomene i iskustva se već skupljaju. Ovdje možete pročitati kako su proveli prve dane na putovanju, a sada nam javljaju utiske iz Istanbula.

Dan 7 – 13.

Iz Sofije smo krenuli ka Istanbulu. Prevoz smo počeli tražiti na pumpi kod Plovdiva, gdje nam je stao Hasan, kamiondžija koji nas je prebacio do granice.

Nakon 10-minutne voženje, Hasan je skrenuo na odmaralište na kojem nema ništa osim parkinga. Otkud ovo? Uzbuđenje pređe u strah, a nakon par minuta strah pređe u oduševljenje. Iz pregrada i ladica svog kamiona Hasan nam je pripremio najukusniji ručak ovog putovanja. Kajmak sa medom, prženi sudžuk, domaće crne masline, povrće i nezaobilazni turski čaj.

 

Punih stomaka nastavili smo do granice gdje smo pješice prešli pasošku kontrolu i digli prst za put prema Istanbulu. U ovaj div od grada koji živi, vozi, trubi, smije se, galami, jede, pije i mnogo toga više stigli smo naveče oko 10 sati sa našim vozačem Denizom. Deniz nas je pokupio na Bugarsko – Turskoj granici nakon 10 minuta čekanja i odvezao nas na Hadimkoj metrobus stanicu. Metrobus je kao što mu ime kaže, ustvari bus, ali funkcioniše kao metro. Ima traku za sebe i vozi brzo.

Ako u Istanbulu ostajete duže od dva dana preporučujemo uzimanje Istanbulkart kartice koja košta 6 lira i olakšava život u prevozu kroz Istanbul. Karte su jako jeftine, cijena za prvu vožnju je oko 0.40€, a za sljedeću 0.25€, i onda opet u krug.

 

Jedna od stvari kojima se već od prvog trenutka divimo je gradski saobraćaj, ne mislivši ovdje samo na fantastičnu uvezanost i mogućnost veoma brzog kretanja iz svakog dijela u pravcu u kojem želite. Ovdje govorimo i o građanskoj kulturi, o poštenju i zahvalnosti, gdje u toku vožnje bar dva puta prođe kartica koju šalje putnik sa dna autobusa ili tramvaja da mu je otkucaju. Kako su nam objasnili, ne žele da kradu od sistema koji je sada sređen.

Prvi utisci ostavljaju bez teksta. Kakva veličina i moć. Zgrade i kuće svuda gdje ti pogled seže.

Na kraju dana, napokon smo stigli do našeg domaćina Jamana, kojeg smo takođe našli preko couchsurfinga.

Grad raznolikosti

Naš domaćin nas drugi dan vodi da obiđemo sva poznatija mjesta za koja se ne mora platiti ništa, a takvih  je mnogo. Zadržali smo se na Galata mostu i posmatrali pecaroše kako snabdijevaju okolne restorane svježom ribom. Obišli smo Egipatski bazar, pijacu začina gdje su nas njegovi prijatelji koji imaju svoj štand dočekali kao kraljeve, probali smo bezbroj malih delicija.

 

Posjetili smo i Sultan Ahmet kompleks, odnosno stari grad. Posjeta ovom gradu predstavlja raj za ljubitelje hrane, posebno u ovo doba turbulencija turske lire gdje za 1 evro možete dobiti oko 6 i po lira. Za 5 lira se dobije pred tobom svježe cijeđeni sok od nara, od narandže još jeftiniji, za 10 evra možete dobiti raskošan obrok.

Nakon odmora u Gülhane parku došli smo pred ulaz u Topkapi palate i okrenuli se nazad kako bi se divili Aja Sofiji i plavoj džamiji. Između njih nalazi se restoran sa sasvim pristojnim cijenama gdje dolaze i lokalci. Tu smo popili najukusniji čaj u Turskoj, čemu je pridonijela i atmosfera. A u tom trenutku sunce je polako zalazilo, poziv na molitvu je probijao zrak i sve se činilo nekako egzotično.

 

Istanbul smo doživjeli kao grad različitih kultura, koji vas tjera da uzdišete za njim. Budi se sa pjesmom molitve, tako glasnom, prodornom a tako prirodnom i spokojnom. Kada molitva počne kao da u vazduhu utihne sve, a glas odjekuje i širi se prema tihim valovima zaljeva.

A kako najbolje početi dan ako ne dobrim starim turskim običajem, čajem… i krupnim pečenim kestenom čiji miris mami sa svakog ćoška.

Ulice išarane bojama tekstila, suvenira, hrane, začina pune turisti i trgovci koji koriste geste gostoprimstva kako bi vam prodali svoj proizvod.

 

Šetajući Istiklal ulicom, jednom od glavnih pješačkih ulica u Istanbulu, imate priliku vidjeti sve oblike mode popularne u ovom gradu. Kod muškaraca ne postoji neka velika razlika u oblačenju u odnosu na naše krajeve, ali kod žena su stvari drugačije, od onih koje izgledaju kao da se oblače u evropskim prestonicama mode, do različitih stilova hidžaba, nikaba i burki.

 

Azijska strana Istanbula je drugi obraz ovog veličanstvenog grada. Zakoračiti u komšiluk Kadikoj čini se kao da ste stigli u azijsku zemlju. Ako nastaviš nekom od bočnih ulica možeš pomisliti da si negdje u Evropi, ali ne, i dalje je to Istanbul, mirisi, zvukovi, buka, vreva, energija. Nastavimo dalje do Uskudara, uz more držeći čaj koji se puši i ispraćajući sunce na počinak. Jedan od najljepših zalazaka sunca koji smo vidjeli.

 

Naši divni domaćini

Sad i Jaman vjerovatno su najbolji domaćini koje smo upoznali. Jednostavni i veoma inteligentni momci porijeklom iz Sirije, naučili su nas mnogo toga o njihovoj kulturi, običajima, jeziku i trenutno zastrašujućoj situaciji u njihovoj zemlji.

 

Tužno je znati da su ovi mladi ljudi osuđeni na granice jedne zemlje i neodređeno čekanje papira i potpisa koji će im pružiti slobodu koju zaslužuju. Brzo smo dobili osjećaj kao da smo dio jedne velike porodice u kojoj smo dobili potpuno poštovanje i razumijevanje. Zbog njih je Istanbul u našim očima ostao sjajan i nevjerovatan grad. Potrudili su se da nam dočaraju u kratkom vremenu cijelu njegovu dušu… osjetili smo je i zavoljeli ga!

Mnogo magičnih trenutaka i urezanih sjećanja u samo par dana pružio nam je ovaj čudesni grad. Ukoliko želite da ga posjetite, sad je odličan trenutak – dobićete tri ili četiri puta veću vrijednost za svoj novac. Šteta je ne upoznati neodoljivi spoj Istoka i Evrope, njegove mirise, okuse, običaje, gostoprimljivost, zaraznu energiju…

Vidimo se u Ankari!

(Foto: Instagram)