Sport 05.02.2017.

Babić: Ne usmjeravati djecu u samo jedan sport prije desete godine

ČITANJE: 3 minute

Škole sporta za predškolski i rani školski uzrast imaju za cilj da omoguće djeci da prođu kroz što više različitih sportskih disciplina kako bi se sama pronašla u nečemu, ali i da spriječe rano usmjeravanje u samo jedan sport, jer ono dovodi do zasićenja.

“Prije desete godine djecu ne treba usmjeravati u samo jedan sport, jer to znači raditi tehnike i taktike prije bazičnog i razvoja motoričkih sposobnosti, a to je kao da od djece tražite pisane zadatke, a da ni abecedu, ni azbuku nisu savladala”, rekao je Srni profesor fizičkog vaspitanja i sporta Filip Babić.
Babić je osnivač i voditelj Škole sporta “Kasper” koja u Banjaluci, Laktašima i Prijedoru ima više od 300 članova uzrasta od četiri do 14 godina.

Ova škola je u pet banjalučkih osnovnih škola sa oko 3.000 đaka radila anketu čiji su rezultati pokazali da je više od polovine djece do petog razreda treniralo tri ili više sportova, a da od petog razreda ne treniraju nijedan.

“Sportska industrija iskorištava popularnost pojedinih sportova ili uspješnih sportista i nameće rad sa djecom već od predškolskog uzrasta. Dijete tada nije zrelo i lako doživi razočarenje, a na napuštanje treniranja utiču i neuređeno tržište i neverifikovani treneri”, pojasnio je Babić.

On je naglasio da je optimalan uzrast za opredjeljenje za jedan sport deseta godina, jer je tada dijete najpripremljenije, dodavši da tome treba da prethodi upoznavanje o raznim vrstama sportova i učenje osnovnih elemenata, jer je djetetu od pet godina potrebno nekoliko mjeseci za nešto što sa deset godina može savladati za nekoliko treninga.

“Radimo atletiku, sportove sa loptom, gimnastiku, ples, tenis, badminton, plivanje, rafting, kajak kanu, florbol, biciklizam, klizanje, vožnju rolerima, penjanje na vještačke stijene, skijanje, a vodimo djecu i na utakmice da vide kako izgleda finalni proizvod prije nego se počnemo baviti njegovim elementima”, naveo je Babić.

On je istakao da je škola sporta koju vodi registrovana kao udruženje građana, da ima dva stalno zaposlena trenera i šest saradnika, da nemaju dnevnik i ne mogu dati jedinicu ili neopravdan čas, nego da stalno moraju biti inovativni i konkurentni.

“Prvi put kad dijete kaže da mu se ne ide, pozivamo roditelje i tu se završava priča, a ako nema djece, nema ni članarine, ni nama prihoda. Prema tome, zavisimo isključivo od kvaliteta svoga rada”, naglasio je Babić.

On je podsjetio da nastavni plan i program u Republici Srpskoj predviđa po tri časa fizičkog vaspitanja od prvog do petog razreda i po dva od šestog do devetog, te dodao da je jedno istraživanje Fakulteta fizičkog vaspitanja i sporta u Banjaluci pokazalo da svega 18 odsto banjalučkih osnovaca ima redovno i regularno nastavu iz ovog predmeta.

“Poznato je da djeca u većini slučajeva ili imaju neki drugi predmet umjesto fizičkog ili fizičko ne rade u fiskulturnoj sali ili se spajaju sa više odjeljenja i drugih razreda, pogotovo, u nižim razredima osnovne škole kada je fizička aktivnost potrebnija nego u višim”, rekao je Babić.

Prema njegovim riječima, treba se ugledati na Sloveniju koja je na dva časa vožnje od Republike Srpske i koja sa 1,2 miliona stanovnika postiže sve bolje i bolje rezultate u sportu, ali koja ima obavezno fizičko vaspitanje već u vrtićima, a kad u osnovnoj školi prelaze od učitelja nastavnicima, uz njih idu i kartoni o dotadašnjem praćenju njihovih fizičkih aktivnosti i tada se djeca upisuju u određene sportske kolektive.

(Agencije)