Berislav Blagojević i Orijana Vuković – Tragači za izgubljenim blagom

Berislav Blagojević i Orijana Vuković iz Narodne i univerzitetske biblioteke Republike Srpske tragači su za bibliotečkim blagom. Artefakti koje su pronašli otkrivaju nam kako se živjelo u Banjaluci u 19. i 20.vijeku.

U taj period stalo je mnogo zanimljivih ličnosti, kao i događaja, lijepih, ali i mnogo onih nelijepih.

Izložba „Istina je, čitalo se!- banjolučke biblioteke u NUB RS 1856-1956.“ biće otvorena u utorak, 24. decembra u NUB RS.

Poklon Milke Kočić

Ovaj period nije slučajno odabran, pričaju autori za portal Banjaluka.net. –„ Naime, knjiga sa pečatom konzularne agencije Austrijskog carstva u Banjoj Luci odabrana je za početak, a nekoliko knjiga koje je biblioteka dobila na poklon od Milke Kočić predstavljaju završetak posmatranog perioda.

Te 1956. godine naša ustanova mijenja ime u Narodna biblioteka „Petar Kočić“ i tim povodom od Kočićeve udovice dobija nekoliko knjiga koje su pripadale slavnom piscu.

Građu za izložbu pronalazili smo u svim fondovima biblioteke; od zavičajne zbirke, preko fonda periodičnih publikacija, do posebnih fondova (stara i rijetka knjiga)“, pričaju autori izložbe.

Samo u zemljotresu uništeno 72.000 publikacija

Ova postavka obuhvata buran istorijski period. Uslijed ratova, ali i prirodnih katastrofa mnoge knjige su uništene. U razornom zemljotresu koji je pogodio Banjaluku 1969. godine uništeno je oko 72.500 publikacija, priča Orijana.

– I tada, ali i decenijama prije toga i kasnije bibliotekari su bili ti koji su nastojali da sačuvaju vrijednu bibliotečku građu, čak i u veoma teškim uslovima. Značajan dio knjiga koje pominje ova izložba nekad je pripadao raznim društvima i Srpskoj čitaonici iz koje je ponikla i naša biblioteka. One su uglavnom stigle u biblioteku nakon Drugog svjetskog rata, a bibliotekarima treba odati počast što su i danas ‘žive'“, hvali svoje prethodnike Orijana Vuković.

Knjige na čitanje pozajmljivao Branko Ćopić

Možda je danas teško zamisliti koliku je vrijednost knjiga tada imala. Upravo putem ove izložbe možemo da vidimo njen značaj i moć.

Nisu bili rijetki oni koji su posjedovali lične biblioteke, zahvaljujući kojima danas iščitavamo i način života njihovih vlasnika .

“U Srpskoj čitaonici, recimo, mogla su se pronaći djela iz najrazličitijih oblasti i to na desetak jezika. Zahvaljujući zapisima i posvetama, vidi se, na primjer, da je okružni banjolučki proto Dušan Kecmanović posjedovao izuzetno bogatu biblioteku, a posjetiocima će biti zanimljivo da saznaju kako je upravo od prote Kecmanovića knjige na čitanje pozajmljivao Branko Ćopić u vrijeme kad je bio đak Učiteljske škole. Može se reći da se čitalo mnogo, naročito kad se uzmu u obzir stepen siromaštva i nepismenosti. Ilustracije radi, Kulturno društvo „Zmijanje“ u biblioteci je 1938. godine imalo 700 svezaka i čak 1.600 čitalaca“, kaže Berislav Blagojević.

Srpska čitaonica 1930. godine imala je 1.800 čitalaca

I na pitanje, ko je čitao, autori daju precizne podatke.

“Čitali su svi – od profesora, intelektualaca, preko trgovaca, do seljaka, radnika, đaka i omladine. Treba se podsjetiti da je djelo Vuka Stefanovića Karadžića „Život i običaji naroda srpskoga“ 1867. imalo više pretplatnika iz Banje Luke nego iz Beograda. Osnivanjem Srpske čitaonice 1868. godine građanima je bio značajno olakšan pristup knjizi. Srpska čitaonica je, na primjer, 1930/31 imala 1.800 čitalaca, bez „razlike vjere i plemenskog imena“, a osim članova čitaonice knjige su pozajmljivali svi građani, najviše učenici srednjih škola, Gimnazije i kasnije, Učiteljske škole.

U biblioteci Radničkog kulturno-sportskog društva „Pelagić“ 1934. više od 1.500 radnika je posuđivalo knjige, od toga su 70% bili kvalifikovani radnici, 20% nekvalifikovani, a 10% privatni namještenici“.

Banjalučani čitali Ruse i Amerikance

“Veoma čitani u Pelagiću su bili Maksim Gorki, Apton Sinkler. Biblioteka „Ruske matice“ imala je bogat fond knjiga na raznim jezicima i svi građani su bili njeni korisnici, a biblioteka „Društva francuskog prijateljstva“ pred Drugi svjetski rat imala je oko 1.600 svezaka „najprobranijih djela francuske književnosti i nauke.“

Pratila je Banjaluka i tadašnje literarne trendove.

“To se vidi po časopisima na koje su neka društva i pojedinci bili pretplaćeni, kao i iz organizovanih predavanja i književnih večeri. KAB je 1935/36 imao predavanja gdje se diskutovalo o „ulozi knjige u društvu“, socijalnoj literaturi i moderni u književnosti, a gosti su bili Jovan Popović, Gustav Krklec, Velibor Gligorić i druga velika imena.“

Milan Janković

Lična biblioteka Milana Jankovića imala je mnogo knjiga iz oblasti agronomije, ali i beletristike, bio je pretplaćen na časopis „Savremenik“. – „Istražujući o njegovim „knjiškim afinitetima“ saznali smo da je bio član tajnog đačkog društva „Sloboda“, profesor i direktor Poljoprivredne škole, pokretač časopisa izviđača, član Sokolskog društva, društva „Trezvenost“, bio je predsjednik „Zmijanja“, ljubitelj prirode, a između dva rata neumorno je djelovao na kulturnom izdizanju omladine i seljaka“, priča Berislav o jednog bogatom životu.

Pronašli i biblioteke za koje se nije znalo da postoje

„Među zanimljive knjige sa bilješkama i posvetama su one koje su pripadale Anki Drakulić, Jovanki Milošević, Petru Kočiću, učiteljici Olgi Kasalović i drugima. Ono što je važno napomenuti jeste da smo pronašli i knjige koje su pripadale bibliotekama za koje se do sad nije znalo da su postojale u Banjoj Luci. Takve su bile biblioteka Vojno-naučnog udruženja formirana 1879. ili pozajmna knjižnica za literaturu na njemačkom jeziku u štampariji i knjigoveznici Ladislava Volfa“.

Izložba će biti otvorena do kraja februara.

Koja je tvoja reakcija?

0% Srećno

0% Ravnodušno

0% Zabavno

0% Smiješno

0% Bijesno

0% Tužno