Bio je beskućnik, više gladan nego sit, sada je zvijezda Mundijala
Foto: Screenshot
Više nema dileme – golmani su obilježili ovo Svjetsko prvenstvo.
Poslije Dominika Livakovića, Eloa Ruma i rekordera Manuela Nojera, u centar pažnje stigao je i Alireza Bejranvand, čovjek kojem je Mundijal u Rusiji 2018. godine promijenio život.
Iran je priredio jedno od najvećih iznenađenja turnira odigravši 0:0 protiv Engleske zahvaljujući čvrstoj odbrani i gotovo neprobojnom bedemu ispred gola. Centralna figura bio je upravo Bejranvand, koji je još jednom pokazao zašto ga smatraju jednim od najboljih čuvara mreže svoje generacije.
Posebno se izdvojila njegova intervencija iz 59. minuta, koju mnogi svrstavaju među najbolje odbrane na prvenstvu. U reprezentaciji koja je tokom priprema za Mundijal prolazila kroz političke turbulencije i brojne kontroverze, Iran je tražio heroja. Pronašao ga je u svom kapitenu među stativama.
A put Alireze Bejranvanda do svjetske scene bio je sve samo ne običan.
Rođen je 1992. godine u nomadskoj porodici kurdskog porijekla. Kao najstariji sin odrastao je čuvajući stada i obavljajući teške fizičke poslove. Slobodno vrijeme provodio je igrajući fudbal i tradicionalnu igru “dal paran“, svojevrsno nadmetanje u bacanju kamenja na daljinu, zahvaljujući kojem je razvio izuzetnu snagu u rukama.
Kada je sa 12 godina odlučio da stane među stative, suočio se sa snažnim protivljenjem oca, koji je fudbal smatrao gubljenjem vremena. Sukob je kulminirao kada mu je otac pocijepao golmanske rukavice. Tada je donio odluku koja će mu promijeniti život – pozajmio je novac, pobjegao od kuće i autobusom otišao u Teheran.
U glavnom gradu Irana dočekala ga je surova stvarnost. Bez novca i smještaja, dane i noći provodio je na ulici.
Jednog jutra probudio se okružen sitnišem koji su mu prolaznici ostavili misleći da je prosjak. Tim novcem kupio je prvi pristojan obrok poslije mnogo dana.
Da bi preživio, radio je gotovo sve poslove koje je mogao da pronađe. Bio je radnik u fabrici odjeće, perač automobila, čistač ulica, a jedno vrijeme je radio i u piceriji samo kako bi imao gdje da spava i šta da jede.
Preokret je uslijedio kada ga je na utakmici mlađih kategorija primijetio trener Naft Teherana. Klub mu je pružio šansu i dozvolio da spava u prostoriji za molitvu. Tako je počelo njegovo fudbalsko putovanje.
Profesionalni debi upisao je 2011. godine, a svijet ga je upoznao nekoliko godina kasnije kada je na jednoj utakmici rukom poslao loptu više od 70 metara i asistirao za pogodak. Snimak je brzo postao viralan i obišao planetu.
U dresu Persepolisa osvojio je šest šampionskih titula, ali je globalnu slavu stekao na Mundijalu u Rusiji 2018. godine kada je odbranio penal Kristijanu Ronaldu i postao nacionalni heroj.
Uslijedio je odlazak u Evropu i epizode u Antverpenu i Boavisti, prije nego što se vratio u Iran. Danas brani boje Traktora, ali njegova životna priča ostaje jedan od najnevjerovatnijih primera kako se upornošću i vjerom može stići od ulice do najveće fudbalske pozornice, piše Nova.
