Brane su pomjerile Zemljinu osu za više od metra

Iako Huverova brana u Nevadi danas više ne drži titulu najveće na svijetu, ona je dio globalnog nasljeđa koje je, kako otkriva nova studija, doslovno pomjerilo osu naše planete. U protekla dva vijeka, čovječanstvo je izgradnjom hiljada brana širom svijeta neprimjetno nagnulo Zemljine polove za više od jednog metra.

Ovaj zapanjujući pomak rezultat je dva velika talasa gradnje: prvog u Sjevernoj Americi i Evropi tokom 19. i početka 20. vijeka te drugog koji je zahvatio Aziju i istočnu Afriku u drugoj polovini 20. vijeka.

Kako je to uopšte moguće?

Ključ leži u preraspodjeli mase i momentu inercije planete. Zemlja se stabilno vrti oko svoje ose, baš poput košarkaške lopte na vrhu prsta. Ali, ako na jednu stranu te lopte odjednom dodate komad gline, njena rotacija će se zatresti. Kako bi sačuvala zamah, strana sa dodatnom masom lagano će se pomjeriti prema van, mijenjajući osu okretanja.

U slučaju naše planete, taj “komad gline” je velika količina vode zarobljena u vještačkim jezerima iza brana. Ta voda, koja bi inače tekla prema okeanima, stvara novu koncentraciju mase na kontinentima, što je dovoljno da blago, ali mjerljivo, pomjere položaj polova.

Pomak od metra u dva vijeka

Kako bi istražili ovaj fascinantan učinak, naučnici sa Univerziteta Harvard analizirali su globalnu bazu podataka o 6.862 brane izgrađene između 1835. i 2011. godine. Izračunali su koliko je vode pohranjeno u akumulacijama te kako je ta nova raspodjela mase utjecala na Zemljinu os.

Rezultati su pokazali da je izgradnja brana pomaknula polove za ukupno 113 centimetara. Kao popratna pojava, zadržavanje vode na kopnu uzrokovalo je i pad globalne razine mora za 21 milimetar u istom razdoblju.

Dva ključna razdoblja gradnje

Pomak nije bio jednosmjeran. U 20. vijeku, kada se dogodio najveći dio pomaka od 104 centimetra, smjer se mijenjao zavisno od toga gdje su se u svijetu gradile najveće brane.

Od 1835. do 1954. godine, intenzivna gradnja u Sjevernoj Americi i Evropi gurnula je Sjeverni pol za otprilike 20,5 centimetara prema 103. istočnom meridijanu, liniji koja prolazi kroz Rusiju, Mongoliju, Kinu i Indokinu.

Nakon 1954, težište gradnje prebacilo se na istočnu Afriku i Aziju. To je uzrokovalo promjenu smjera, pa se pol počeo pomicati za oko 57 centimetara prema 117. zapadnom meridijanu, koji se proteže preko zapada Sjeverne Amerike i južnog Pacifika.

Kakve su posljedice?

“Kada zadržavamo vodu u branama, mi ne samo da je oduzimamo okeanima, što uzrokuje pad nivoa mora, već i drugačije raspoređujemo masu po planeti”, pojasnila je Natasha Valencic, vodeća autorica studije s Harvarda. “Nećemo zbog ovoga ući u novo ledeno doba, jer je pomak pola od otprilike jednog metra relativno malen, ali svakako ima posljedice za praćenje nivoa mora”, dodala je.

Iako je riječ o zbrojenom učinku hiljada brana kroz decenije, neke od njih toliko su velike da i same imaju mjerljiv uticaj. Najbolji primjer je kineska brana Tri klanca, najveća hidroelektrana na svijetu. Geofizičari NASA ranije su procijenili da njeno akumulacijsko jezero, koje može zadržati 40 kubnih kilometara vode, ima dovoljno mase da samo pomakne položaj Zemljinog pola za otprilike dva centimetra.

Studija je objavljena u naučnom časopisu Geophysical Research Letters, prenosi Index.

Koja je tvoja reakcija?

0% Srećno

0% Ravnodušno

0% Zabavno

0% Smiješno

0% Bijesno

0% Tužno