(FOTO) Upoznajte čovjeka koji je napustio sve i otišao u prirodu sa svojim haskijem!
Građevinar Henrik Vikse zamijenio je malter i cigle za šator i otvoreno nebo, a u njegovoj životnoj avanturi pridružio mu se i jedan haski.
Ovaj 28-godišnji muškarac napustio je svoj stabilan posao kako bi se otisnuo u pješačenje kroz predivne predjele Norveške.
– Odrekao sam se sigurnih prihoda, ali napuštanje posla pružilo mi je izvanredan osjećaj. Osjetio sam nalet slobode, koju sam toliko želio. Volim hod po ivici, a ne planiranje svakog mogućeg koraka koji napravim. O ovome sam sanjao godinama, a onda sam jednog dana odlučio da ostvarim svoje snove. I dalje smatram da je u pitanju najbolja odluka koju sam donio u životu – kaže Vikse.
On navodi da su njegove kolege bile zapanjene, ali da je njegova odluka na neki način bila i očekivana. Znali su da voli da pješači i bude nezavisan.
Na svom profilu na Instagramu do sada je objavio više od 350 očaravajućih fotografija, na kojima je njegova avantura predstavljena iz perspektive njegovog najboljeg prijatelja – haskija Akijaka.
https://instagram.com/p/8akuxYSuRt/?taken-by=vikse
– Otvorio sam nalog na Instagramu kako bih vidio mogu li da steknem više pratilaca od svoje djevojke. Pobijedio sam poslije nekog vremena! Onda sam sve rjeđe počeo da objavljujem fotografije, ali ljudi su i dalje bili podjednako zainteresovani, pa sam nastavio da ih postavljam na profil – kaže Vikse.
Henrik obično voli da pješači sam, ali spreman je da napravi izuzetak kada je u pitanju njegov mali krzneni prijatelj.
https://instagram.com/p/8-lZZAyuV8/?taken-by=vikse
– Kada pješačite sami sa psom, nekako postanete vrlo bliski. Veza između vas i psa je zaista zadivljujuća, da ne spominjem sva lijepa sjećanja koja ostaju. On je moj najbolji prijatelj – objašnjava Vikse.
Ipak, Henrik nije u potpunosti “raskrstio” sa konvencionalnim načinom života – sada je samozaposlen, zbog čega mu je ostaje dovoljno vremena za putovanja.
– Naravno, i dalje kupujem svu hranu u prodavnici. Još nisam postao Ber Grils, ali dajte mi par godina… – šali se on.
– Sada je svaki dan nekako različit. Nekada radim od ujutru do uveče, a nekada cijeli dan planinarim i uveče zaspim pod zvjezdanim nebom sa svojim psom. Najbolji dani su oni kada se probudim u šatoru, izbacim glavu napolje i sve što mogu da vidim je snijeg, dokle god pogled seže – zaključuje Vikse.
(B92)
