Gastarbajter pobjegao iz Njemačke: „Pa makar bio gladan i na ulici, ne bih se vratio“

Sve teže stanje na njemačkom tržištu rada, rast troškova života i visoke cijene stanovanja pogađaju i ljude sa prostora bivše Jugoslavije koji već godinama žive i rade u ovoj zemlji. Zbog toga se u grupama koje okupljaju gastarbajtere sve češće raspravlja o povratku u Bosnu i Hercegovinu, Srbiju, Hrvatsku i druge zemlje regiona.

Prema podacima njemačkog Saveznog zavoda za statistiku, u prvom kvartalu 2026. godine u Njemačkoj je bilo zaposleno oko 45,6 miliona ljudi.

U odnosu na prethodni kvartal, broj zaposlenih smanjen je za 486.000, odnosno 1,1 odsto, dok je sezonski prilagođen pad iznosio 61.000 zaposlenih.

Iako je pad zaposlenosti početkom godine uobičajen, ovogodišnje smanjenje bilo je izraženije od prosjeka zabilježenog tokom prethodne tri godine.

Plata od 2.300 evra, ali gotovo ništa ne ostane

Jedan član grupe „Život u Njemačkoj“ opisao je situaciju u kojoj se našao poslije devet godina provedenih u toj zemlji.

„Živim u Njemačkoj već devet godina i osjećam se sve umornije. Plata mi je 2.300 evra, stan plaćam 1.050, a vrtić 280 evra. Sve ode. Roditelji su u Bosni i sve su stariji, a djeca ovdje jedva govore naš jezik. Ponekad razmišljam da se vratimo. Da li se neko vratio nakon toliko godina i jeste li požalili“, upitao je.

Njegova objava izazvala je veliki broj reakcija ljudi koji su već donijeli odluku da se vrate u rodni kraj.

„Vratio sam se prije tri mjeseca. Plata mi je manja za 300 evra, ali jedem i pijem sa porodicom isto kao u Njemačkoj. Jednostavno živim mnogo kvalitetnije i bez tolikog stresa. Sreća moje djece, moje žene i mene nema cijenu koja bi me vratila u Njemačku, u onaj stres i životarenje“, napisao je Giuliano.

Kako je dodao, život u domovini i život u Njemačkoj teško se mogu porediti ukoliko osoba i kod kuće može pronaći pristojno plaćen posao.

„Pa makar bio gladan i na ulici, ne bih se vratio. Ako se tamo trgaš za 2.300 evra, a u svojoj državi možeš raditi za nekoliko stotina evra manje, život koji ćeš živjeti ovdje i tamo nebo su i zemlja“, poručio je.

„Opasno je vratiti se, moraćeš sjediti po kafićima“

Među komentarima se našla i šaljiva poruka u kojoj je jedan korisnik na ironičan način opisao život u zemljama regiona.

„Nemoj se vraćati, opasno je. Ljudi umiru od gladi, nema struje ni vode. Cijele noći moraju gledati utakmice i navijati. Svima su opečeni prsti od skidanja jagnjetine sa ražnja. Pod prisilom se sjedi po kafićima. More je na sat ili dva vožnje, pa se moraju kupati u slanoj vodi. Posao pronađeš za pola sata i nema više ljenčarenja“, napisao je.

Svoje iskustvo podijelila je i Mirjana, koja se iz Njemačke vratila prije četiri godine.

„Nisam se pokajala. Radim za manju platu, ali su mi srce i duša puni. Sami morate odlučiti šta i kako. Tuđina je to, a život brzo proleti. Srećno, šta god odlučili“, navela je.

Poslije povratka otvorio firmu

Jedan od korisnika ispričao je da se iz Njemačke vratio prije više od pet godina i pokrenuo vlastiti posao.

„Otvorio sam firmu i trenutno nas je zaposleno šest. Raditi se mora u svakoj zemlji. Ovdje sam na svome, ne plaćam stanarinu, preskupa osiguranja ni godišnji porez na automobil. Stres mi je uglavnom manji. Nisam pogriješio“, napisao je Ivica.

Drugi član grupe naveo je da se planira vratiti do kraja godine, iako će u domovini imati znatno nižu platu.

„Ako si nesrećan i srce ti jasno šalje signale da je vrijeme da se vratiš, idi. Vraćam se, nadam se, do kraja godine, i to za devet puta manju platu nego ovdje u inostranstvu. Srce je odlučilo“, napisao je.

Slično iskustvo imao je i Ivan.

„Nisam požalio ni sekunde. Lijepo sam živio i u Njemačkoj, kupio kuću i živio bolje od 50 odsto Nijemaca, ali dom je dom“, poručio je.

„Podstanar si cijeli život“

U raspravi se oglasio i Emin, koji smatra da visoka plata u Njemačkoj ne znači mnogo ukoliko najveći dio novca odlazi na stanarinu, račune i druge troškove.

„Radiš, plaćaš račune, podstanar si cijeli život i jedva čekaš ljeto da odeš u rodni kraj. Ljudi moji, kako možete biti podstanari cijeli život? Radite da biste umrli, a ne da biste živjeli“, napisao je.

On tvrdi da se i u Bosni i Hercegovini može pristojno zaraditi ukoliko je čovjek spreman da radi.

„U Bosni svako može zaraditi 1.000 evra ako želi raditi. Popiješ jutarnju kafu, pa onu u 11 sati, doručak naručiš i donesu ti ga na posao. Živim u svojoj kući od 150 kvadratnih metara i nemam kredit. Zato mogu otići u inostranstvo kad god poželim“, zaključio je.

Iskustva iz komentara pokazuju da odluka o povratku ne zavisi samo od visine plate. Troškovi stanovanja, blizina porodice, odrastanje djece, osjećaj pripadnosti i svakodnevni stres za mnoge su podjednako važni kao i iznos koji im svakog mjeseca legne na račun.

Napomena: Navodi iz komentara predstavljaju lična iskustva korisnika društvenih mreža i nisu nezavisno provjereni.

Koja je tvoja reakcija?

0% Srećno

0% Ravnodušno

0% Zabavno

0% Smiješno

0% Bijesno

0% Tužno