Godina korone i borbe za život
Piše: Nevena Stanojević
Strepnja, strahovi i najcrnje slutnje da će virus kojeg su mnogi nazivali bezazlenim i koji je do tada odnosio živote tamo negdje, daleko od nas, biti uzrok smrti velikog broja čak i mladih ljudi, počele su se obistinjavati 28. marta 2020. godine. Toga dana u svim medijima odjeknula je vijest o prvom registrovanom smrtnom slučaju uzrokovanom virusom korona u Republici Srpskoj.
Borba sa ovom bolešću u najvećoj medicinskoj ustanovi u Srpskoj počela je samo dvadesetak dana ranije i traje i danas. Broj preminulih za godinu dana dostigao je cifru od 2.589, a bitku sa koronom izgubili su i mladi ljudi kojima se život tek smiješio i koje su kod kuće, sa nadom u očima i željni zagrljala, čekali porodica, majka, djeca…
Sjetimo se samo početka epidemije u Republici Srpskoj, prvog registrovanog slučaja, iščekivanja i pripreme medicinara i Univerzitetsko-kliničkog centra Republike Srpske, kao najveće zdravstvene ustanove. Potresne scene iz bolnica u okruženju lišavale su nas optimizma i rušile iluzije da bi virus, čudom, mogao da nas zaobiđe. Ipak, najglasniji su bili strahovi da će pandemija na površinu izbaciti sve probleme i slabosti našeg zdravstvenog sistema i da ćemo biti u prilici i uživo da svjedočimo prizorima koje smo do tada posmatrali samo na TV ekranima. Pandemija je pod noge bacila i mnogo razvijenije zdravstvene sisteme i ekonomije, pa je opirati se takvim strahovima i odbacivati ih tada bilo potpuno suludo.
Virus se brzo širio, javljali su se klasteri, a kolona vozila hitne pomoći dovozila je pacijente iz svih krajeva Republike Srpske. Svi pogledi tada su bili usmjereni prema ljekarima i medicinskom osoblju UKC RS, na čelu sa dr Vladom Đajićem. Umjesto najavljivanog kolapsa zdravstvenog sistema, tada nas je u ovoj zdravstvenoj ustanovi dočekalo iznenađenje. Umjesto svih nedostataka i problema zdravstvenog sistema pandemija je, kao što to obično i biva u teškim vremenima, u Republici Srpskoj u prvi plan izbacila ono najsvjetlije što ona ima, heroje na koje možemo biti ponosni. Iskustvo i znanje starijih ljekara potpomognuto energijom i solidarnošću mlađih kolega, okupljenih oko istog zadatka, vođeni istim ciljem, slika je koja je u svijet poslata iz najveće zdravstvene ustanove Republike Srpske.
Ipak, posebne zasluge možemo pripisati prvom čovjeku među medicinarima i čovjeku koji je kao direktor najveće zdravstvene ustanove u Srpskoj sa svojim saradnicima ponijeo najveći teret pritiska koje je pandemija uzrokovala. Radeći sistematski na jačanju kapaciteta UKC RS, osavremenjavajući ga najnovijim dijagnostičkim i terapijskim metodama i oplemenjujući vrhunskim ljekarima, dr Vlado Đajić je u proteklim godinama, otkakao je na čelu ove institucije učinio da ona postane ono što je danas. Ličnim primjerom i nesebičnim zalaganjem u liječenju pacijenata pokazao je humanost i najsvjetlije strane profesije i još jednom u praksi pokazao šta znači biti patriota i uz svoj narod.
Teško je zaboraviti riječi kojima medicinari opisuju životne bitke, posljednje sate života pacijenata i prizore koji se dešavaju iza zatvorenih vrata zdravstvenih ustanova, a zasigurno ih je još teže sa pacijentom i preživjeti. Teret i žrtva naših medicinskih radnika, pokazana snaga i borba, želja i solidarnost jedino je što je građanima vraćalo nadu i hrabrilo i tokom najvećih udara pandemije.
Iako su svjedoci stvarnih dešavanja iza zatvorenih vrata Klinike za infektivne bolesti i svih COVID odjeljenja širom Srpske pored radnika, bili samo pacijenti, među građanima se javio osjećaj sigurnosti, ali i ponosa na sve one koji su svojim nesebičnim, danonoćnim radom doprinijeli da postanemo svjesni da postoji neko ko će nam pružiti svu potrebnu njegu i uložiti nadljudski napor kako bismo iz ove borbe izašli kao pobjednici.
Takav rad postao je inspiracija i povod mnogobrojnim pohvalama koje su na račun UKC RS pristizale, prvo od svog naroda, a potom i od onih koji su bili u prilici da rad najveće zdravstvene ustanove uporede sa onim na prestižnim bolnicama širom svijeta. Jedno od njih svakako je priznanje Svjetske zdravstvene organizacije, koja je pohvalila rad UKC-a Republike Srpske i Јedinice intenzivne njege, kada je u pitanju procenat preživljavanja pacijenata koji su bili na respiratoru.
Teška vremena rađaju heroje, a naši heroji današnjice su naši medicinski radnici.
