Politika 02.04.2021.

Građani ne smiju ispaštati zbog političkih svađa

ČITANJE: 4 minute

Piše: Nevena Stanojević

Je li svaki usvojeni budžet dosada bio savršeno skrojen? Nije. Jesu li odbornici i do sada imali prava na amandmane za koje su dobijali podršku? Jesu. Svako iole upućen u tokove lokalne banjalučke političke priče iz ovako retoričkih pitanja jasno može zaključiti da su uzrok i povod zadnjih sukoba, ali i izostanka prihoda za gradska javna preduzeća, samo inat i dosljednost pogrešnim stavovima.

Pod istom parolom da se grad mora nastavi razvijati, a s ciljem da Banjaluka  konačno dobije budžet, posljednjih dana u ovom gradu vode se žustre rasprave i biju navodne odlučujuće bitke dvije potpuno suprostavljenje političke struje. Služeći se već dovoljno puta  upotrebljenom floskulom “za dobrobit građana” već duži period i gradonačnik i skupštinska većina čine sve da tako i ne bude, pa usaglašavanje i konačni konsenzus u vezi sa budžetom ostaje samo teoretska mogućnost.

Pored toga što su više-manje politike suprostavljenih strana iste, ali se zbog stapanja sa prijašnjim ličnim djelovanjem, ali i djelovanjem partije moraju kozmetički korigovati, isti su, ali i jedini oni koji će zbog takvih postupaka i ispaštati. Da su ti isti, na koje su se obrušile posljedice političkog rivaliteta ovakav početak i naslutili tog 15. novembra, vjerovatno bi o ovako značajnim temama sada raspravljali drugi političari. Niti manje politički ostrašćeni, niti sa više obrazovanja, samo sa više spremnosti da rade ono što su i obećali.

Iako je djelovanje i spremnost mladog čovjeka, bez prethodnog iskustva na funkciji, kakav je Draško Stanivuković, da upravlja i rukovodi kapacitetima kakve posjeduje Banja Luka polje rasprave na kojem bi vjerovatno dominirali argumenti „protiv“, suludo je od tog istog čovjeka očekivati da se za tri mjeseca ispune sva predizborna megalomanska obećanja. Značajniji politički poeni njemu suprotstavljenom taboru skupštinske većine, okupljenje oko SNSD-a na tabli bi bili upisani i kojim glasom više na izborima rezultirali, ako bi mu se pružila prilika da data obećanja proba da ispuni, pa usljed i zbog svega navedenog u tome i u ne uspije.

Takvo razmišljenja ipak nije karakteristika odbornika skupštinske većine gradskog parlamenta, koji vodeći se nevidljivom rukom iskonstruisanog scenarija u kojem se Stanivuković predstavlja kao najveća greška glasača prošlogodišnjih izbora, biraju stranputicu političkog inata i odgađaju prelomni momenat dogovora i usvajanja gradskog budžeta.

Ipak, ne treba tražiti krivca na samo jednoj strani.  Prostora za realizaciju velikih najavljenih kapitalnih projekata možda nije bilo, ali isto tako vidjivo je da nije bilo ni želje gradonačelnika da pregovorima napravi korak bliže kompromisu, pa je tako nastavio da pliva tamo gdje se najbolje i snalazi, dok građani očekuju da svi pokažu spremnost na kompromis.

Nije tako davno bilo kada je današnji gradonačelnik, a tadašnji odbornik u Skupštini grada, demonstrativno pružao podršku porodiljama u ukazivanju na propuste Zakona o dječijoj zaštiti i zahtjevimaa da porodiljsku naknadu od 405 maraka treba da primaju sve porodilje koje su na dan stupanja Zakona bile nezaposlene i koje imaju djecu do godinu dana. Ipak, izgleda da je prošlo dovoljno vremena da iščezne iz pamćenja i da mu se ne svidi predloženi amandman kojim bi se 500 KM izdvojilo za porodilje. Nije do amandmana, do predlagača je, ali se očekuje da djelovanjem pokažeš liderstvo u onome što zamjeraš drugima.

Gradonačelniku je nova uloga u vlasti još uvjek strana, ali je isto tako i opoziciono djelovanje strano partiji koja predvodi skupštinsku većinu, pa nije ni čudo što su inicijativa za pokretanje pregovora i poziv gradonačelnika na dogovor uslijedili tek nakon što je greška, prema mišljenju građana, i učinjena. Nesnalaženje u novoj ulozi donekle je i oprostivo, ali inat i ignorisanje interesa građana zasigurno nije.

Vrijeme je da SNSD krivca za izborni poraz u Banjaluci krene tražiti u svojim redovima i aktivnostima, a gradonačelnik da prihvati težinu zadatka na koji je izabran i izađe iz okvira komfora opozicionog djelovanja kad je grad u pitanju.